Tradicionalnom ceremonijom zatvaranja Feste u nedjelju 9. veljače ispred zborne crkve sv. Vlaha u Dubrovniku zatvorena je još jedna Festa dubrovačkog nebeskog zaštitnika. Festu sv. Vlaha 2025. Zatvorio je rektor crkve i generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan, a ovogodišnji festanjuli pomorac Antun Regjo i obrtnik Miho Deranja spustili su barjak sv. Vlaha sa standala na kojeg su ga podigli na otvaranju Feste.
U prigodnom nagovoru rektor crkve je kao misao vodilju istaknuo Isusove riječi: „Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima.“
Osvrćući se na vrijeme u kojem živimo mons. Pervan je rekao: - Dok se s jedne strane sve češće može čuti kako živimo u turbulentnim vremenima istodobno se može čuti i ona kako živimo u naprednom 21. stoljeću. To bi valjda trebalo značiti da smo dosegnuli vrhunac u svemu i na svim područjima. Volio bih kad bi tako bilo. Kao pokazatelj velikih ljudskih dostignuća na svim razinama trebalo bi pokazati da možemo živjeti u miru, u neturbulentnom vremenu, ali nažalost, to nije tako. Svjedoci smo raznoraznih nemira, kriza, ratova, progona, ubijanja i zatiranja - poručio je rektor Parčeve Crkve.
Svečano euharistijsko slavlje završetka Feste sv. Vlaha 2025. u nedjelju 9. veljače pred Parčevom crkvom na Gorici sv. Vlaha u Dubrovniku predvodio je mons. Toma Lučić, nekadašnji rektor zborne crkve sv. Vlaha u Gradu
Na početku propovijedi mons. Lučić pojasnio kako se Feste sv. Vlaha ne ponavljaju, nego događaju. Svaka Festa drukčija, nosi nešto novo. Zato je svake godine proslava Sv. Vlaha u ove dane posebna, događaj.
- Neke su Feste jednostavne, pobožne i tihe proslave. Molitva, pjesma, zahvala“, opisao je mons. Lučić i nastavio: „U nekim vremenima su skroz drukčije. Kad su teška vremena, ratna vremena, pošasti, epidemije, onda su te proslave pokorničke, s molitvama i žarkim vapajima svecu: Sv. Vlaho, pomozi nam, zagovaraj nas… A onda ima Festa koje su posebne jer se događaju u posebnim vremenima i prilikama. Više puta sam gledao, te su Feste tako svečane, tako euforične, tako razdragane mase naroda slave. Netko je to komentirao – da su dubrovačke feste takve da ne znaš gdje je granica između pobožnosti i teatralnosti. Sve je tu uključeno. Festa je liturgija, a Festa je i narodno veselje i radost - poručio je mons. Lučić.
