Župa Mlini danas slavi blagdan svog zaštitnika - Svetog Ilara.Središnje misno slavlje u 10 sati predvodit će mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH, večernja misa je u 18:00 sati.

Štovanje Svetog Ilara u Mlinima je ukorijenjeno od davnina, a svetac je dio svog života živio i u našim krajevima. Godine od 362 do 366. spominju se kao vrijeme koje je  Sveti Ilar proveo na području Župe dubrovačke i Cavtata. Vrelo (kod izvora vode ispod Zavrelja) spominje se kao mjesto na gdje je Sveti Ilar boravio. Rodio se u Thabati kod Gaze oko godine 291. od poganskih roditelja koji su ga poslali na nauke u Aleksandriju. Ondje se obratio na kršćanstvo i zagrijao za monaški život. Sam je želio obići skupine pustinjaka. Nekoliko je godina bio učenik Sv. Antuna Pustinjaka, slavnog oca kršćanskog monaštva. Više od dva mjeseca proživio je oko  307.  godine s njime u egipatskoj pustinji.

Kad se vratio kući, nije više zatekao žive svoje roditelje. Poput svog učitelja i on je baštinjena dobra podijelio siromasima. Nakon toga se povukao u samoću kod mjesta Maiume. Tu je provodio život u veoma oštrim vježbama pokore, u neprestanoj molitvi, a ipak podvrgnut i teškim napastima.  Oko g. 329. Hilarion je počeo oko sebe skupljati učenike pa su osnovali prvi samostan u Palestini. Glas se o Hilarionovoj svetosti proširio na sve strane, a pripisivala su mu se i čudesna djela: ozdravljenje bolesnika i oslobađanje opsjednutih od demona. Kako su ga ljudi salijetali sa svih strana, više nije imao mira ni samoće. Zbog mnoštva njegovih čudesa dolažahu mnogi k njemu tražeći duhovnu pomoć. Zato odluči poći na hodočašće. U želji za samoćom otišao je najprije u Egipat, zatim u Bruchio kod Aleksandrije, pa onda u jednu oazu u Libiji. Napokon se morem prevezao na Siciliju gdje je živio kod Pachina na rtu Capo Passero.

Sa Sicilije je došao je u naše krajeve.  Svoj je životni vijek  Hilarion završio u samoći kod Pafosa na otoku Cipru. Ondje življaše sakriven pet godina. Samo bi ga od vremena do vremena posjetio vjernu mu učenik Ezihije (Hesychios). Umro je kao osamdesetogodišnjak g. 371. Učenik je njegove posmrtne ostatke potajno prenio u Gazu. Oko god. 520. još se uvijek pozivalo ondje na njegov grob.