Svečano pontifikalno euharistijsko slavlje Feste sv. Vlaha 2026. godine u utorak 3. veljače ispred katedrale Gospe Velike u Dubrovniku uz sudjelovanje velikog broja vjernika predvodio je hvarski biskup Ranko Vidović u suslavlju s dvanaest nadbiskupa i biskupa i velikog broja svećenika.

Uvodni pozdrav i dobrodošlicu svima izrekao je biskup domaćin Roko Glasnović čestitajući Festu sv. Vlaha. Zahvalio je Gospodinu „što nas i danas okuplja na euharistiju koja je  izvor i vrhunac života Crkve“. Spomenuo je kako se ove godine obilježava 1000 godina od dolaska relikvije glave svetoga Vlaha u Dubrovnik te istaknuo kako se „čašćenje relikvija svetaca očituje kao ispovijedanje vjere u Isusovo uskrsnuće iz kojeg proizlazi i vjera u naše uskrsnuće.“ Potaknuo je na molitvu za mir u svijetu te poželio svima, posebice obiteljima koje žive u različitim teškoćama, da u ovoj misi nađu utjehu i snagu podsjetivši kako je Krist bio blizu upravo potrebitima nazivajući ih prijateljima te ih je tješio i ozdravljao.

„U sv. Vlahu gledamo pastira i mučenika koji je svoj život predao iz ljubavi prema Kristu u službi bližnjima. Neka nam i ovogodišnja Festa pomogne u duhovnom rastu, u vjeri, nadi i ljubavi“, poručio je.

Započinjući propovijed hvarski biskup Vidović je kazao da ovim razmišljanjem želi dotaknuti sve koji su otvorena uha i srca kako bi svi zajedno napravili iskorak iz zajedničke stvarnosti.

Zrno od Njegova zrna

Pjesmom „Zrno pšenice“ i zanimljivim primjerom košare pune pšenice koja je tisućama godina boravila u tami grobnice faraona i koja je proklijala nakon što su je posadili u zemlju, propovjednik je usmjerio okupljene na razmišljanje o logici pšeničnog zrna koje mora umrijeti da bi donijelo plod. Tom logikom se poslužio i Isus Krist u svojoj pouci i tu istinu je posvjedočio svojim životom.

„Svi smo mi zrno od njegova zrna, sjeme od njegova sjemena i da on nije umro i uskrsnuo, ne bismo imali nikakve mogućnosti. A opet, ako smo sjeme od njegova sjemena, svjesni smo da nismo otkupljeni samo činjenicom njegove smrti i uskrsnuća, nego da ćemo biti otkupljeni ako sami poput njega budemo sjeme bačeno u zemlju koje će umrijeti sebi, svom egoizmu i donijeti puni rod života“, kazao je biskup Vidović.  Plodovi su znak naše ostvarenosti i znak života koji nas čine istinski moćnima i sposobnima da rod možemo dati onima koji su nama povjereni

Kao što mi živimo od plodovima Isusova života, od njegova sebedarja, tako i ljudi nama povjereni trebaju živjeti od plodova našega života, od našega sebedarja.

Ovu logiku života je posvjedočio i sv. Vlaho. Ona vrijedi za sva vremena, naraštaje, zajednice i pojedince te posebice za naše vrijeme kojim sve više dominira individualizam i egoizam, potreba za povlačenjem i zatvaranjem u sebe. „Ne doživljavamo jedni druge kao dar, kao svoju najveću mogućnost, nego kao konkurenciju, kao teret kojeg se treba osloboditi. Sve više se zatvaramo, živi zatvaramo. u piramide svoga srca. Živimo, kako vi Dubrovčani kažete, iza zatvorenih presijana.“

Sv. Pavao u Drugoj poslanici Timoteju nabraja devetnaest zala koja će zadesiti ljude i koje je propovjednik naveo potičući okupljene na promišljanje o njima. „Kao da sv. Pavao govori o nama, kao da lista stranice našega života odnosno naših odnosa i ‘neodnosa’“, kazao je te naglasio nastavak poslanice u kojoj Pavao ističe da će doći vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

„Ono što je do jučer bila krepost, danas je slabost, znak zaostalosti i primitivizma, nešto čega se treba odreći pod svaku cijenu. Ono što je do jučer bila slabost, grijeh, čak teški grijeh, danas je krepost, znak napretka i budućnosti, nešto što svakako trebamo prihvatiti ako mislimo graditi budućnost s naprednim svijetom, pogotovo ako želimo biti dionici kolača koji nam se nudi na trpezi ovoga svijeta,“ pojasnio je hvarski biskup i dodao: „Dobiješ nešto, a izgubiš sebe.“ Usporedio je to s Isusovim pitanjem što koristi čovjeku da sav svijet stekne, a samog sebe izgubi.

Kako bi još slikovitije objasnio logiku života i zdravi nauk Isusa Krista kojeg je sv. Vlaho prihvatio i svojim životom posvjedočio, biskup Vidović je ispričao priču Rabindranatha Tagore o prosjaku koji je kralju dao obično zrno i koji mu je na neobičan način uzvratio zlatnim zrnom.

Kao poruku priče propovjednik je istaknuo: „Čovječe, imaš samo ono što si spreman dati. Ono što ne možeš dati, upravo to nemaš, to ima tebe. Ti si sluga, tvoje imanje je gospodar. Doista, imaš samo ono što si slobodan dati. Ako malo daješ, malo imaš. Ako puno daješ, puno imaš. A  smisao života je dati sve, biti sebedarje“, poručio je.

U izmjeni sebedarja događa se brak, obitelj, Crkva, društvo, pravi istinski život i njegova punina. „To je logika Isusa Krista koju je on sam posvjedočio svojim životom, svojim sebedarjem. To je zdrav nauk kojeg je prihvatio i svojim životom posvjedočio sv. Vlaho“, ustvrdio je predvoditelj središnjeg slavlja Feste sv. Vlaha u Dubrovniku.

To  je razlog zbog kojega sv. Vlaho i sedamnaest stoljeća nakon smrti još uvijek živi i svjedoči tu istinu o životu i svetosti, kazao je propovjednik i poručio: „Častiti sv. Vlaha i prihvatiti ga za svoga zaštitnika, a ne slijediti primjer njegova života, znači promašiti. Ili kako naš narod lijepo kaže: Od tog brašna nema kruha.“

Kao odgovor na pitanje je li moguće slijediti sv. Vlaha i prihvatiti logiku njegova života, biskup Vidović je naveo narodnu mudrost: „Ako hoću lako ću, ako neću, kako ću.“

Na svečanoj misi proslave 1054 godine zaštite sv. Vlaha suslavili su splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić, apostolski nuncij u nordijskim zemljama nadbiskup Julio Murat, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, predsjednik Biskupske konferencije BiH nadbiskup vrhbosanski Tomo Vukšić, barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj,  šibenski biskup Tomislav Rogić, gospićko-senjski biskup Marko Medo, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić i kotorski biskup Mladen Vukšić, zatim umirovljeni splitski nadbiskup Marin Barišić, tajnik Hrvatske biskupske konferencije Krunoslav Novak, redovnički provincijali te kanonici Stolnog kaptola Marije Velike.