Ujedinjeni narodi su 3. prosinca proglasili Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, a Komisija za ljudska prava je, u rezoluciji od 5. ožujka 1993. godine, pozvala zemlje članice da ističu obilježavanje tog datuma kako bi se postigla jednakost u ostvarivanju ljudskih prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu.

Povijest obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom započinje 8. kolovoza 1956. godine kada je u rudniku ugljena Bois du Casier u Belgiji planuo požar u kojem su stradala 262 rudara. Ova rudarska nesreća se pamti kao nesreća s najvećim brojem ljudskih žrtava u nekom rudniku ugljena. U spomen na taj događaj određeno je i obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Obilježavanje doprinosi postizanju jednakosti u ostvarivanju ljudskih prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu kao i boljem razumijevanju problematike invaliditeta na svim razinama društva.

Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom uključuju one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na jednakoj osnovi s ostalima.

Prema podacima Registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj živi više od pola milijuna osoba s invaliditetom, od čega je 60 posto muškaraca i 40 posto žena, a u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske osobe s invaliditetom čine 12 posto stanovnika.