Preminuo je jedan najvećih dubrovačkih i hrvatskih glumaca, Miše Martinović koji je rođen 1926. godine u Postranju u Martinovićima.

U Dubrovniku završio klasičnu gimnaziju 1944., a potom bio sudionik križnoga puta. Zbog čitanja biskupskoga pastirskog pisma osuđen 1946., amnestiran 1948. i potom zaposlen kao knjigovođa. Od 1949. sudjelovao je u predstavama Narodnoga kazališta u Dubrovniku (danas Kazalište Marina Držića), a u stalnom je angažmanu od 1950. Sezonu 1956/57. proveo je u Dramskome kazalištu »Gavella«. Kontinuirano sudjeluje u predstavama Dubrovačkih ljetnih igara. Istaknuo se mnogobrojnim ulogama u djelima dubrovačkih pisaca: bio je Držićev Maro, Bokčilo i Dundo Maroje (Dundo Maroje), Munuo i Dundo Niko (Skup), Dživo i Stanac (Novela od Stanca), Agamemnon (Hekuba) te Grižula, zatim Radamante (I. Gundulić, Prozerpina ugrabljena), Jerko (navodni autor Džanluka Antica, Jerko Škripalo), Tarto (Molière – M. Tudizić, I. Tudišević), Lukša, Niko Martinović i Jerko (I. Vojnović, Na taraci, Ekvinocij, Maškarate ispod kuplja) te Kapural Luko (V. Stulli, Kate Kapuralica). Ostale značajnije uloge: Grof Almaviva (Beaumarchais, Seviljski brijač), Aretej i Križovec (M. Krleža, Aretej, U agoniji), Frano (C. Goldoni, Kafetarija), Toant (J. W. Goethe, Ifigenija na Tauridi), Vladimir (S. Beckett, U očekivanju Godota), Ubu (A. Jarry, Kralj Ubu ili Poljaci), Tezej (Euripid, Edip na Kolonu). Režirao je nekoliko predstava, glumio na radiju i televiziji (Naše malo misto, Libar Marka Uvodića, Plemićko gnijezdo) te na filmu. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1990.

Prije dvije godine kada je  Miše Martinović je u krugu svoje obitelji proslavio 93. rođendan, posjetilis u ga posebni čestitari
voditeljica Amaterske glumačke družine „Sve za Župu“ profesorica Fani Perun i članica Marija Bokarica odnijeli su mu regale koje su pripremili glumci amateri - prjesnac, pandišpanj, vino, programe i plakate predstava te tekstove pjesama „Naša Župa“ i „Tu“. Neki su brali mirisno postranjsko bilje, a neki cvijeće iz župskih đardina.

Napravili su boket od morača, mirte, pelina, smilja, ruzmarina i žuke nazvan „Mirisi Postranja“ kojeg je profesorica uručila gosparu Miši. Razdragan je rekao: Jes! Ovako miriše Postranje.“