Petak, 05 Lipanj 2020
Maro Kuzman i Matko Bogdan "zarobljeni" na "brodu duhova" kraj američke obale "Nećemo lako doma"

Maro Kuzman i Matko Bogdan "zarobljeni" na "brodu duhova" kraj američke obale "Nećemo lako doma"

Pandemija koronavirusa mnoge je Župljane zatekla daleko od svojih domova. Pomorci Maro Kuzman i Matko Bogdan već su skoro mjesec dana "zarobljeni" na cruiseru Independence of the Seas kompanije Royal Caribbean koji u samoizolaciji pluta negdje kraj obala Sjedinjenih Američkih Država. Zamolili smo Mara da svoje iskustvo s ovom pandemijom koja je svima nama promijenila način života podijeli s čitateljima Župčice.

- Lakše je kad na brodu imaš nekoga svoga, pogotovo iz Župe, tako smo  ja i Matko Bogdan, moj školski kolega, tu na Independence of the Seas u vlasništvu Royal Caribbeana.

Vidimo se svaki dan, pa on meni reče nešto, ja njemu nešto i tako znamo što se doma događa. Čuli smo i da imate granicu u Platu i da vatrogasci dostavljaju spenze, ali i da su ljudi svjesni što se događa i da se paze.
 
Ima već i 25 dana od kada smo iskrcali zadnjega putnika i ostali samo s posadom na brodu, njih 1500 iz 74 različite države, sa svih strana Svijeta. U početku, nakon što su putnici partili to i nije tako loše izgledalo, posada je uživala koliko je mogla, bazeni su bili otvoreni, live bendovi su svirali na svakoj palubi, barovi, i sve ostale luksuzarije koje su putnici uživali dok su bili na cruisu. Svi su se osjećali sigurno i sve je to bilo super kako na našem brodu tako i na svim putničkim brodovima diljem svijeta.

Nakon što se prvi pozitivni slučaj pojavio na jednom od silnih putničkih brodova došli su crni dani. Kompanija je počela slati protokole i procedure koje smo morali prenijeti posadi, barovi su se zatvorili, bazeni ispraznili, muzika je stala …
Posadu smo prebacili u putničke kabine i to svaki član posade u svoju kabinu u potpunu izolaciju tako da ne bi dolazili u kontakt jedni s drugima. Jedini članovi posade koji su ostali raditi su posada palube, posada makinje ,te F&B odjel koji mora kuhati i dostavljati hranu izoliranoj posadi, nas oko 250 …

Pošto nismo imali dovoljno kabina s balkonima s pogledom na more za svakog člana posade njih 150 je dobilo kabine koje gledaju na glavnu ulicu (Promenade deck), te ih dva puta na dan izvodimo na otvorene palube po uru vremena da bi udahnuli malo svježega zraka. Ako Vas zanima kako izolirana posada pere robu, ostave je ispred vrata svako četvrti peti dan, ljudi koji rade u praoni uzmu, operu i vratu naše.

Sad da se vratim opet na početak, kada smo ostali bez putnika naša kompanija nam je rekla da izađemo vanka od Miamija đe nam je homeport i da nađemo neko dobro sidrište, oborimo ankoru i čekamo, što smo i učinili. Prvih 7-8 dana je bilo dobro, lancane u moru, par drugih putničkih brodova odma do nas … da bi poslije, države u vlasništvu teritorijalnoga mora đe smo sidrili rekle da ne žele putničke brodove tako blizu njihove obale.

Od toga dana doslovno plutamo gdje stignemo, te svako pet dana idemo nase u Miami uzeti goriva, hrane, vode i probati iskrcati što posade, pa onda opet nazad na more, plutati. Problem je što je većina država zatvorena, što aviokompanije ne lete, što je cijeli svijet stao, tako da u ovome trenutku još uvijek imamo oko 1200 članova posade - uspjeli smo iskrcat samo njih 300 u roku od 25 dana. Ne pomaže ni činjenica da imamo toliko nacionalnosti. Ide pomalo, a ne vidi se svjetlo na kraju tunela. Kažu da najgore čeka Ameriku kroz 15-20 dana, a to znači da nećemo lako doma. A iduće putnike po prognozama ne očekivamo do devetoga mjeseca i to po najoptimističnijim prognozama.  Naš brod nema zabilježenog pozitivnog slučaja tako da smo mi sigurni gdje jesmo, proći će i ovo.

To Vam je ukratko što se događa ovamo, plutaj, ajde u porat uzmi hranu i gorivo i opet plutaj. Do kad?  Bog zna …

Vi se čuvajte i stanite doma! Sjetite se da mi ne znamo gdje ćemo sutra plutati, a kamoli kad ćemo doma.

Da ne zaboravim spomenuti moj Fun H20 za kojeg sada znaju sve 74 nacionalnosti na brodu, pogledali su svaku bakljadu, svaku utakmicu, pogledali Misu na Staklenoj i bili na kraju oduševljeni… Fun Fun H20, puno pozdrava s one strane svijeta - poručuje Maro Kuzman s Independence of the Seas cruisera negdje kraj obala Sjedinjenih Američkih Država, a mi mu želimo Sretan Uskrs i da se što prije vrati svojoj obitelji, Župi, svome Funu i prijateljima.

I baš zato dragi naši čitatelji ostanite doma, u krugu svojih obitelji i čuvajte svoje najmilije, a kada u ovoj situaciji i pomislite da Vam je teško, sjetite se onih Župljana poput Mara i Matka koji su trenutno daleko od svojih obitelji i domova.