U vremenu Rimskog Carstva, kasnije i Bizanta, Župski kraj je bio pod snažnim utjecajem Epidaura koji je tada imao ulogu gospodarskog i administrativnog centra ovog područja. Dolaskom barbarskih plemena i padom rimske kolonije, a kasnije jačanjem dubrovačke komune i posljedično stvaranjem Republike, tu ulogu preuzima Dubrovnik.
Župski knez i njegova crkva
Dubrovačka Republika je administrativno bila podijeljena na knežije i gdje god je knez stolovao tu je bila i crkva svetog Vlaha (Pridvorje, Slano, Ston). Tamo gdje nije postojala crkva nebeskog zaštitnika Grada obično bi bio oltar posvećen parcu u nekoj od tamošnjih crkava.
Iako je Župa imala svog kneza, ovdje nije utvrđeno postojanje takve crkve ni oltara. Ipak, na oltarskoj slici Bezgrešne Djevice u Mandaljeni postoji prikaz sv. Vlaha pa se po tome može pretpostaviti da je to bila crkva u koju je redovito dolazio župski knez za vrijeme svog mandata. Zanimljivo je da se na oltaru crkve sv. Ilara u Mlinima nalazi slika svetog Vlaha bez brade, što predstavlja jedinstven prikaz parca iz mlađih dana. Prepoznaje se po ukrštenim svijećama koje drži u ruci, dok se pored njega nalazi sveti Ilar s ukroćenim zmajem pod nogama, te sveti Petar s ključevima nebeskog kraljevstva.
Župa dubrovačka, s ostatkom Astareje, stoljećima je bilo područje gdje se uzgajalo voće i povrće, bavilo stočarstvom, mljekarstvom, maslinarstvom, cvjećarstvom... U Mlinima se mljelo žito i masline, dok se u Kuparima proizvodio građevinski materijal.
Prodorom Osmanlija na zapadni dio Balkana brdo Malaštica postaje granica između Osmanskog carstva i Dubrovačke Republike što će kasnije odrediti i državnu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, čime istočni dio Župe, odnosno područje oko Plata, postaje najuži kopneni dio naše zemlje.
Dubrovačka Republika – nasljeđe za sva vremena
Pod okriljem Republike župski će kraj relativno mirno provesti naredna četiri i pol stoljeća. Iako je dubrovačka država sve vrijeme svog postojanja bila okružena velikim silama koje su nastojale osigurati prevlast u ovom dijelu Europe, Republika će svoj naizgled nepovoljan položaj iskoristiti na najbolji mogući način. Razvojem posredničke trgovine, pomorstva te izrazito vještom diplomacijom svrstat će se među bogatije države Europe onoga vremena. Tome u prilog ide i činjenica da je Respublica Ragusina u 16. st. imala oko 200 trgovačkih brodova duge plovidbe izgrađenih u dubrovačkim brodogradilištima i tako bila jedna od najmoćnijih trgovačkih flota na Mediteranu.
Ova mala aristokratska država još je po mnogočemu bila posebna. Povijest je pamti kao jednu od prvih država (iako ne i prvu) koja je ukinula trgovina robljem i to 1416. g. Republika je poznata i po najkraćem mandatu poglavara ikad zabilježenog u povijesti; knez se najčešće birao samo na mjesec dana. Također, Grad je imao jedan od prvih srednjovjekovnih sustava kanalizacije i to još u 13. st. dok je ljekarna Male braće među najstarijim aktivnim ljekarnama u Europi s više od 700 godina postojanja. U prošlom broju feljtona već smo spomenuli da je 1377. g. upravo ovdje uvedena prva karantena na svijetu, a svakako je vrijedno istaknuti da se u Gradu nalazi i jedna od najstarijih sinagoga na starom kontinentu.
U kontekstu Republike zanimljivo je spomenuti i Ston koji je još od 1333. g. dio dubrovačkog teritorija. Naime, iako se precizna godina osnutka Stonske solane ne može točno utvrditi, to je vjerojatno najstarija solana u svijetu koja neprekidno radi, a sol se još uvijek proizvodi na isti način - tradicionalnim metodama isparavanja. Također, Ston je jedan od prvih gradova u Europi koji su izgrađeni prema unaprijed osmišljenom urbanističkom planu. Upravo zbog proizvodnje soli koja je bila vrijedan ekonomski resurs za Republiku (prema nekim procjenama proizvodnja soli donosila je državi 1/3 prihoda), vlasti su odlučili izgraditi Stonske zidine kako bi zaštitile Ston i Mali Ston, odnosno Stonsku solanu. Ovaj fortifikacijski sustav predstavlja najduži obrambeni zid u Europi, a izvorna dužina iznosila je oko 7 km.
Iz svega navedenog lako se može zaključiti da je Dubrovačka Republika bila po mnogočemu posebna te da nam je u nasljeđe ostavila neprocjenjivo bogatstvo kulturno-povijesne baštine.
Europa od Osmanlija do Napoleona
Kroz gotovo pola tisućljeća postojanja Dubrovačke Republike društvene prilike u Europi bile su izuzetno složene i dinamične. Evo samo nekih od događaja koji su ostavili traga na tlu našeg kontinenta:
- Zadarski ugovor iz 1358. g. označava početak Dubrovačke Republike.
- Nakon bitke na Kosovu 1389. g. Osmansko Carstvo nastavlja se širiti Balkanom.
- Sukob između Engleske i Francuske Od 1337. do 1453.poznat kao Stogodišnji rat bio je uzrok velikih društvenih promjena. U ovom oružanom sukobu upotreba vatrenog oružja po prvi put je imala značajniju ulogu u Europi.
- Vrijeme renesanse (14. – 16. st.) podrazumijeva kulturni i intelektualni preporod, povratak antičkim idealima, razvoj umjetnosti, znanosti i humanizma. To je doba Francesca Petrarce, Leonarda da Vincia, Nikole Kopernika, Galilea, Michelangela, Machiavellia, Boccaccia i mnogih drugih velikana znanosti i umjetnosti.
- 1453. g. Osmanlije osvajaju Carigrad, čime nestaje Bizantsko Carstvo.
- Velika geografska otkrića: 1492. g. Kristofor Kolumbo stiže do Amerike (početak europske kolonizacije Novog svijeta), a 1498. g. Vasco da Gama dolazi do Indije pomorskim putem oko Afrike
- 1517. g. Martin Luther objavljuje 95 teza na vratima crkve u Wittenbergu i tako započinje protestantsku reformaciju.
- 1526. g. Osmanlije pobjeđuju u bitci na Mohačkom polju, što dovodi do pada Ugarske.
- 1564. g. rođen je William Shakespeare, najslavniji i najizvođeniji svjetski dramatičar. „Biti ili ne biti, pitanje je sad“.
- 1683. g. Opsada Beča i početak povlačenja Osmanlija iz srednje Europe.
- 1687. g. Isaac Newton objavljuje „Matematičke principe prirodne filozofije“, jedno od najvažnijih dijela u povijesti znanosti.
- U 18. st. javlja se prosvjetiteljstvo - razdoblje znanstvenog, filozofskog i društvenog napretka koji promiče ideje slobode, razuma i jednakosti.
- 1789. g. počinje Francuska revolucija, a s njom i pad monarhije te širenje ideja građanskih prava.
- 1796. g. Napoleon Bonaparte kreće u vojne pohode.
- 31. siječnja 1808. Napoleonov vojni zapovjednik Marmont donosi dekret o ukidanju Dubrovačke Republike.
Župske kuparice
Za to vrijeme u Kuparima neprestano traje proizvodnja crjepova i opeka. Arhivski zapisi svjedoče da je u ovdje tijekom 14. stoljeća bilo čak dvanaest peći za sušenje građevinskog materijala i da su sve tvornice bile u privatnom vlasništvu, iako je Dubrovačka Republika strogo nadzirala raspodjelu i izvoz proizvoda. Budući da je proizvodnja zahtijevala velike količine drva koje se nije moglo osigurati na području Župe dubrovačke, ono se dopremalo iz drugih krajeva, najviše s otoka Mljeta.
Povećana potražnja za građevinskim materijalom, pa tako i crjepovima, posebno je bila izražena nakon katastrofalnog potresa 1667. g. Dubrovnik je u tom događaju izgubio oko dvije do tri tisuće ljudi što je predstavljalo trećinu, odnosno polovicu stanovnika Grada. Vrlo mali broj građevina unutar zidina nije pretrpio značajnija oštećenja, a veliki broj kuća bio je potpuno uništen. Obnova je trajala desetljećima i Kupari su u tom procesu imali važnu ulogu.
Jedan zanimljiv slučaj zabilježen je 1783. g. kada je kapetan Pero Papi zatražio od Senata dopuštenje za gradnju vlastite tvornice.Senat mu je odobrio zahtjev, no proizvodnja nije mogla odmah započeti jer je Antun Turčinović, vlasnik već postojeće tvornice, nastojao zadržati monopol i odbijao zajedničku raspodjelu radnika. Pero se požalio vlastima koje su potom u Kupare poslale tročlanu komisiju.
Pragmatična kao i uvijek, dubrovačka vlast je odredila komisiju koju su činili vlastelin, građanin i seljak. Prema njihovoj odluci, svi su dostupni radnici ravnomjerno raspoređeni u tri skupine. Svaka skupina je imala tri majstora, jedanaest radnika, osam žena za lakše fizičke poslove te šesnaest magaraca s po sedam goniča za prijevoz sirovina i gotove robe. Uz to, svaka skupina dobila je dvije dodatne životinje za prijevoz borovine iz luke do tvornice.
Godine 1800. donesena je „Uredba o cijeni drva, crjepova, visini plaća i drugim stvarima vezanih sa župskim kuparicama“. Iz nje je vidljivo kako su mještani Kupara i okolnih sela bili obvezni odmah priskočiti u pomoć kada je bilo potrebno spasiti crijepove i opeke tijekom nevremena dok se u procesu sušenja građevinski materijal nalazio na zemlji. Ovo pravilo je vrijedilo u svako doba dana ili noći.
Ladanje u Župi dubrovačkoj
Župa dubrovačka nije bila samo poljoprivredni kraj koji je zajedno s ostatkom Astareje osiguravao hranu za potrebe Grada, već i mjesto gdje su se gradili ljetnikovci imućnih građana. Ti posjedi služili su za odmor ili bijeg od gradske gužve i ljetne vrućine, ali bili su i brižno vođena gospodarstva. Također, ljetnikovci su poznati i kao mjesta važnih društvenih okupljanja gdje bi se često sretala intelektualna elita i raspravljala o politici, filozofiji, umjetnosti i drugim sličnim temama.
Dostupni podaci potvrđuju postojanje osam ladanjskih cjelina u Župi dubrovačkoj što nam govori da gradnja ljetnikovaca u župskoj vali ipak nije bila toliko česta kao u Rijeci dubrovačkoj ili Gruškom zaljevu. Mogući razlog tome jest veća izloženost obale otvorenom moru pa tako i opasnost od gusarskih napada i provala iz zaleđa. Također, posebnost župskih ladanjskih imanja jest i ta što vlasnici ovih posjeda nisu bili vlastela, već pučani.
Često su se upravo obični građani pokazali kao izuzetno uspješni trgovci i pomorci, čime su se svrstali među najbogatije stanovnike Republike, a najčešće su bili organizirani u razne bratovštine.
Među poznatije imućne pučane dubrovačke povijesti ubrajaju se Miho Pracat, kao i njegov suvremenik Vice Stjepović-Skočibuha. Stoljeće kasnije, u ovo društvo možemo ubrojiti trgovca i pjesnika Bara Betteru. Njegov sin, Ruđer Bettera, vjenčanjem za Peru Garglieni-Martini postat će prvi vlasnik ljetnikovca u Mlinima. Ova obiteljska loza upravljat će imanjem narednih dva stoljeća. To je i razlog zbog kojeg poznati župski toponim između Mlina i Solina još i danas nosi ime Beterina.
S obzirom na vrlo zanimljivu i bogatu povijest ljetnikovca Bettera, sljedeći nastavak feljtona bit će u cijelosti posvećen ovom povijesnom lokalitetu.
Izvori:
- Baće, Antun. Viđen, Ivan. 2013. Praefatio za ladanjsku arhitekturu u Župi dubrovačkoj: ljetnikovac Bettera kraj Mlina. Izvorni znanstveni rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
- Tudor, A. Baće, K. Zloušić Idjaković, M. Perkić, S. Radović, V. J. Borić, T. Lolić, T. Petrinec. Konzervatorska podloga za UPU Kupari I. Ministarstvo kulture RH, 2019.
- Žeravica, L. Kovačić, D. Perkić, M. Perkić. Arheološka baština Župe dubrovačke. Dubrovački muzeji i Općina Župa dubrovačka, 2019.
- Ahmetović, Suad. 2010. Dubrovački kurioziteti iz dva minula tisućljeća. Vlastita naklada.
- slika ljetnikovac Bettera - Maria Pendo
- slika - krovovi Grada, kupe - Zavod za obnovu Dubrovnika
Vedran Mezei je turistički vodič i autor do sada dvaju objavljenih knjiga. Inicijator je i voditelj nekoliko turističkih programa na širem dubrovačkom području. Više na: