U prvih nekoliko stoljeća nove ere na području Župe dubrovačke isprepleli su se povijesni događaji i legende, ostavljajući trajne tragove koji nas i danas podsjećaju na bogatu prošlost našeg kraja.
Mlinarska villa rustica
U rimskom graditeljstvu villa rustica podrazumijeva izvangradski stambeni i gospodarski kompleks pripadajućeg zemljišnog posjeda u kojem se obavljala gospodarska djelatnost kao što je proizvodnja maslinovog ulja, vina, vune, soljene ribe, meda, skladištenje poljoprivrednih dobara i slično. U njima je stanovalo osoblje, ali i robovi, dok su neke ville imale bogato uređen dio za stanovanje vlasnika posjeda.
Na našim područjima ovakvi objekti počeli su se graditi tijekom 1. st., a jedna villa rustica nalazila se na mjestu crkve sv. Ilara u Mlinima. Upravo ondje pronađena je podnica rimske građevine s mramornim pločicama, kockice mozaika i rimski novac iz 3. i 4. st. Otprilike stoljeće kasnije, kršćanstvo dolazi u Župu dubrovačku, istovremeno s njegovim širenjem u Epidaur, koji je tada bio gospodarsko i administrativno središte ovog kraja.
Zbog obilja vode u Mlinima su već tada izgrađeni mlinovi po kojima je mjesto i dobilo ime. Stari naziv za Mline glasio je Molina odnosno Molendina i vjerojatno je bio romanskog podrijetla.
Službena religija Rimskog Carstva
Kršćanstvo je postalo službena religija u Rimskom Carstvu 380. g. zahvaljujući Solunskom ediktu – proglasu rimskog cara Teodozija I zajedno s dvojicom suvladara. Do tada je postojalo više različitih oblika kršćanskog vjerovanja i teoloških struja, a prihvaćeno je ono Nicejsko, nastalo 325. g. Značaj ovog vjerovanja jest u tome što predstavlja temeljni dokument kršćanskog nauka i jasno definira odnos unutar Svetog Trojstva, koji je bio jedan od glavnih teoloških prijepora u ranokršćanskoj Crkvi. Zanimljivo, ovaj tekst očuvao se do danas kroz liturgijski obred poznat kao „Vjerovanje“.
Nakon 380. g. Crkva i država postaju usko povezane, a kršćanstvo dominira političkim i društvenim životom Carstva. (Svaka sličnost s današnjim vremenom je slučajna). Prelazak na kršćanstvo potisnuo je poganska vjerovanja i doveo do progona pripadnike drugih vjera kao i sljedbenike ostalih struja ranog kršćanstva. Svi oni proglašavani su hereticima (krivovjernicima) i nerijetko osuđivani na smrt, slično kao i kršćani prije toga. Kasnije će Solunski edikt posredno poslužiti i kao pravni temelj za osnivanje inkvizicije u 13. stoljeću.
Sveti Hilarion iz Gaze
O životu sv. Hilariona, u našem puku poznatog kao sveti Ilar, doznajemo iz životopisa koji je napisao zaštitnik Dalmacije - sv. Jerolim. Ti zapisi potječu s kraja 4. st., dvadesetak godina nakon Ilareve smrti, a ovo su neke od zanimljivosti koje se u njima nalaze:
- Hilarion je rođen 291. g. u Tabathi kod Gaze, Palestina.
- Sin je poganskih roditelja koji su ga poslali na školovanje u Aleksandriju, gdje se preobratio na kršćanstvo.
- Nekoliko godina bio je učenik glasovitog monaha svetog Antuna Pustinjaka, s kojim je 306. g. proveo više od dva mjeseca u egipatskoj pustinji.
- Nakon smrti roditelja nasljedstvo je podijelio siromasima i povukao se u samoću.
- Oko 329. okuplja učenike i osniva samostane u različitim dijelovima Palestine.
- Godinama je dnevno jeo samo 15 smokava, komadić kruha i malo povrća, a uzdržavao se izradom košara.
- Pripisivala su mu se čudesna ozdravljenja i sposobnost istjerivanja demona.
- Proširio se glas o Hilarionu kao čudotvorcu, pa je sve teže pronalazio mir. Zato 356. g. odlazi na hodočašće, najprije u Egipat, zatim u Libiju, te naposljetku na Siciliju, gdje je živio u špilji.
- Posljednjih pet godina života boravio je na Cipru. Tamo je živio u samoći, a povremeno ga je posjećivao samo njegov vjerni učenik Hezihije.
- Preminuo je kao osamdesetogodišnjak 21. listopada 371. g. Njegove posmrtne ostatke s Cipra u rodnu Gazu potajno je prenio Hezihije, koji je nastavio slijediti duhovni put svog učitelja i koji će kasnije također biti proglašen svetim.
Legenda o borbi pustinjaka i zmaja
Prema sv. Jerolimu, Ilar je nakon boravka na Siciliji došao „u blizinu starog Epidaura“, točnije u Mline, gdje je boravio od 362. do 366. godine. Spominje se da je živio u kolibi od pruća, vjerojatno u Vrelu – kod izvora vode ispod Zavrelja.
Iz tog vremena potiče legenda o borbi sveca sa zmajem. Priča govori da je u cavtatskoj špilji Šipun živio zmaj po imenu Voaz koji je činio štetu i širio strah među mještanima. Oni su se u očaju obratili svetom Ilaru i zamolili ga da im pomogne. Svetac je ušao u špilju i snagom Božje volje izmamio Vaoza van te ga natjerao da pođe za njim. Podignuvši ruku, razdijelio je more u Župskoj vali i doveo zmaja u Mline. Na plaži ga je vezao, naredio puku da napravi lomaču i potom ga spalio.
Kao i sve legende, tako i ovu priču treba tumačiti alegorijski. Može se pretpostaviti da je zmaj simbol poganstva, a njegova smrt označava proces pokrštavanja ondašnjeg stanovništva. Tome u prilog ide i natpis na velikom zvonu župne crkve, na kojem piše: „Napominjem narodu, sv. Ilare, da si zmaja poganstva ovdje uništio.“
Ako do sad niste čuli, znate li možda što je zmajevima predstavljalo najveći stres u životu?
- Kako ugasiti svijeće na rođendanskoj torti.
Dhar media i TouristarTV u suradnji s Turističkom zajednicom Općine u lipnju 2014.godine su u Cavtatu i Mlinima snimili "Legendu o Svetom Ilaru" igrokaz u sklopu projekta "Discover Croatia – Legends of Croatia" koji vodi poznata američka novinarka, producentica i voditeljica Ashley Colburn. Svetog Ilara je za ovaj igrokaz utjelovio Hrvoje Sebastijan, glumac Kazališta Marina Držića, a Ilire tadašnje mještane Župe su odglumili članovi maškaranih skupina Župskih karnevala.
Župna crkva u Mlinima
Crkva svetog Ilara u Mlinima prvi put se spominje u godini Dubrovačkog statuta 1272., (pretpostavlja se da je znatno starija), a 1449. g. proglašena je župnom crkvom. Te godine odvojena je od crkve u Mandaljeni u čijoj je župi je do tada bilo ukupno 215 kuća.
Svetište u Mlinima teško je oštećeno u razornom potresu 6. travnja 1667. g. oko 9 sati ujutro. Bilo je to u Velikom tjednu, četiri dana prije Uskrsa. Ovaj događaj Dubrovačka Republika pamti kao najtragičniji dan u svojoj povijesti kada je samo unutar gradskih zidina poginulo između dvije do tri tisuće ljudi. Šesnaest godina poslije, na ruševinama sv. Ilara, podignuta je današnja crkva koja je tijekom vremena doživjela određene nadogradnje. Tako je bočna kapela izgrađena 1874. g., a zvonik 1939. g. Crkva je ponovo je oštećena u potresu 15. travnja 1979. g. čiji je epicentar bio u susjednoj Crnoj Gori, ovoga puta na Uskršnje jutro u 7:19 sati.
U crkvi se nalazi gotičko raspelo nepoznatog autora s kraja 15. st. Nalazi se u bočnoj kapeli oslikanoj temama Kristove muke, rad akademika Bruna Grilla rođenog u Mlinima.
Živa uspomena na svetog Ilara
Iako je prema predaji sveti Ilar boravio u Mlinima prije više od jednog i pol tisućljeća, njegovo nasljeđe živi i danas. Mlini snažno njeguju spomen na svog zaštitnika kroz župnu crkvu, blagdan koji se tradicionalno obilježava na godišnjicu svečeve smrti 21. listopada i kroz imena djece krštenih njegovim imenom.
Izvori:
- Žeravica, L. Kovačić, D. Perkić, M. Perkić. Arheološka baština Župe dubrovačke. Dubrovački muzeji i Općina Župa dubrovačka, 2019.
- Mrežna stranica: https://blog.migk.hr/2025/01/03/spilja-sipun. (Pristupljeno 25. siječanj 2025.)
- Mrežna stranica: https://povijest.hr/nadanasnjidan/krscanstvo-postalo-sluzbena-religija-rimskog-carstva (Pristupljeno 25. siječanj 2025.)
- Mrežna stranica: http://zupajastrebarsko.hr/svetac.asp?id=466 (Pristupljeno 25. siječanj 2025.)
- Mrežna stranica: https://www.dubrovnik-riviera.hr/hr/mlini (Pristupljeno 25. siječanj 2025.)
Vedran Mezei je turistički vodič i autor do sada dvaju objavljenih knjiga. Inicijator je i voditelj nekoliko turističkih programa na širem dubrovačkom području. Više na: