U Ostiji, nedaleko od Rima, u nedjelju 4. rujna ispisana je još jedna zlatna stranica dubrovačkoga vaterpola. Momčad Dubrovačkih veterana osvojila je prvenstvo Europe, a u ekipi su igrala i dva župska igrača Boško Perić i Božo Koprivica.
Iako su četiri puta bili svjetski prvaci u 25 godina koliko organizirano djeluju nikada nisu postali europski prvaci. Ali nakon četiri srebra i jedne bronce napokon su se popeli na najveće europsko postolje.
O prvenstvu, doživljajima i velikom uspjehu Dubrovačkih veterana za naš portal piše Boško Perić;
- Za ovo europsko prvenstvo spremali smo se od prosinca prošle godine tj. 8 mjeseci, 2 do 3 puta tjedno na gruškom bazenu. Nije nas bilo puno, korona pauza je učinila svoje, tako da smo odigrali svega nekoliko utakmica s mlađim kategorijama Juga. Dio igrača nastupio je i u Divljoj ligi, što ih je dodatno pripremilo za Europsko prvenstvo.
Natjecanje je održano u mjestu Ostia 30-tak kilometara od Rima. Radi se o čisto turističkom gradiću, s velikim plažama i dosta hotela, sasvim pristojno izgleda, osim što je čistoća prilično upitna. Hotel Bellavista na nivou naših 2-3 zvjezdice, ali je lokacija bila odlična, 10-tak minuta pješke do bazena.
Organizacija prvenstava je na kraju ispala dosta dobra, s manjim problemima. Suđenje je bilo iznenađujuće dobro, bilo je dosta međunarodnih sudaca, npr. polufinale nam je sudio Alessandro Severo koji je sudio i na zadnjim Olimpijskim igrama.
Na put smo krenuli u subotu popodne, letom Dubrovnik- Rim. Otputovalo nas je svega 11 igrača i 2 voditelja, Željko Margaretić nam se naknadno priključio. U nedjelju smo odradili službeni trening, preuzeli akreditacije te sam prisustvovao obaveznom tehničkom sastanku na kojemu se pojašnjavaju detalji oko održavanja samog natjecanja.
Igralo se na 3 bazena, zatvorenom i 2 otvorena, svi su bili zauzeti od jutra do mraka. Trebalo je u 7 dana odigrati 155 utakmica u 9 kategorija. U našoj kategoriji +50 bilo je daleko najviše prijavljenih momčadi, njih 14.
U ponedjeljak je krenula serija pobjeda i nije se zaustavila do finala. U grupi smo pobijedili finski Helsinki 13-3, zatim talijanski Torino 11-5 i na kraju češki Old boys Prag s 12-5. Grupnu fazu smo odigrali vrlo solidno, svi igrači su dobili minutažu i dobro je iskoristili.
U četvrtfinalu smo odigrali vrlo dobru utakmicu te dobili mađarski BVSC-Zuglo s 8-3. To je bila generalna proba za jednu od najboljih utakmica koju su Dubrovački veterani ikad odigrali, pobjedu nad odličnim FTC-om od 9-3. Mislim da ovu odličnu momčad veterana Ferencvarosa, koju u potpunosti financira matični klub, nikad nitko nije tako nadigrao.
Nakon slobodne subote u nedjelju u 17.30 je odigrano finale s našim najboljim sportskim prijateljima, njemačkom ekipom Spandau iz Berlina. Naše prijateljstvo traje već godinama, na svakom prvenstvu imamo i po jednu zajedničku večeru. Spandau je izvanredna ekipa, igraju uglavnom bivši njemački reprezentativci iz njihove trofejne generacije kao što su Tchigir (vjerojatno najbolji njemački vratar svih vremena), De la Pena, Bukowski, Klingenberg, Sterzik, danac Noerbaek itd.
Utakmica je krenula loše po nas, gubili smo 0-3 i 2-4, izgledalo je da ćemo po peti put uzeti srebro na Europskim prvenstvima. Međutim, timskom igrom, upornošću i individualnim rješenjima, uspjeli smo utakmicu dovesti do egala i osigurati da se ona riješi izvođenjem peteraca.
Ne volim izraz rulet peteraca, lutrija i slično, mislim da, uz kvalitetu igrača, tu veliku ulogu odigra psihička spremnost. Ukratko mi smo pogodili 4od 5 udaraca dok je Maro Balić skinuo dvije lopte, zadnji peterac nije ni trebalo izvoditi, te je moglo početi slavlje.
Većinu tereta ovog prvenstava iznijelo je 7-8 udarnih igrača Bošković, Marinković, Mage, Šušić, Lujo, Margaretić i Klaić, dosta je odigrao i Bijač na beku, dok smo Antun Paskojević i ja kao dva najstarija dobili zadovoljavajuću minutažu i pomogli da se udarni igrači malo odmore a da rezultat ne pati.
Veliki doprinos, posebno u ključnim utakmicama, dao je vratar Maro Balić, kojega je vrlo uspješno mijenjao Božo Koprivica.
Utakmice je s klupe odlično vodio Goran Turajlić uz pomoć Ante Režića, koji je bio zadužen i za praćenje i analiziranje sljedećih protivnika.
Nakon ovog natjecanja činjenica je da su Dubrovački veterani aktualni svjetski i europski prvaci te da je, nakon osvojena 4 svjetska prvenstva, konačno došlo vrijeme i za europski naslov. A stvarno smo ga dugo čekali i adekvatno proslavili.
U Dubrovnik smo se vratili u ponedjeljak ujutro.
Sljedeće veliko natjecanje je Svjetsko prvenstvo u Japanu kolovozu 2023. Daleko, skupo u najgore vrijeme, ne znam hoće li Dubrovački Veterani moći tamo nastupiti. Osobno, mislim da neću, uostalom krug se zatvorio, samo je europsko zlato još falilo.
