Na početku poklada koji ove godine traju sve do 5. ožujka, ove nedjelje s nama Na kavi predsjednica Župskog karnevala Luce Čučić.

Odnedavno si, nakon šest godina od prvog mandata drugi put na čelu Župskog karnevala. Što te motiviralo na ponovni povratak na tu funkciju?

Lani nije bilo karnevala i osobno mi je  obzirom na moju ljubav prema maškaravanju to bilo nezamislivo. Strašno mi je falio karnevo, ne samo meni već svima koji se maškaravaju, ali i onima koji se ne maškaravaju. Ima ljudi u karnevalu koji zaista odrađuju puno toga, ali se ne žele na neki način eksponirati. Moja želja ispočetka je bila ta da malo pomognem, nisam imala namjeru preuzeti ponovno mjesto predsjednice. Ali eto, uvučena sam nekako opet u priču (smijeh), mora netko, sve je išlo nekako spontano i evo me tu gdje jesam. Kad sam prošla već jednom, mogu opet, ovaj put još pametnija (smijeh).

Odakle ta ljubav prema maškaravanju i karnevalu općenito?

Kod nas je to išlo nekako po ženskoj liniji. Moja mama i sestra su se voljele maškaravat, a danas to uz mene voli i moja kći. Kao mala sam se tome veselila i upijala sve te šale i veselje. Moj posao je takav da moram paziti na puno stvari, možda ljudi ne bi rekli ali i kao dijete sam bila dosta povučena. Karnevo mi je pomogao da se malo otvorim i oslobodim. U karnevalu napunim baterije, kad se maškaram nisam to više ja, mogu napraviti odmak od svojih svakodnevnih uloga.

Ljubav prema maškaravanju odavno je prisutna, isto tako i entuzijazam, posebno u radu s djecom. Pamtimo odlično pripremljene dječje maškarane skupine koje su Župu predstavljale na najvećim dječjim maškaratama.

Danas sam manje angažirana po tom pitanju, dosta je teško pronaći sponzore. Kada smo odlazili dalje, u Opatiju, Samobor, ideja je bila da djeca ne plaćaju. Svatko bi pronašao nekog sponzora, manjeg ili većeg, pa bi tako platili put i smještaj. Organizacija je bila drugačija, danas su tu različite agencije, ponude koje sve to poskupljuju. I dalje se trudim da moj razred ima reprezentativnu skupnu masku, oni rado sudjeluju, a velik dio roditelja spreman je pomoć. Maškari su jako dobri i kao aktivnost preko koje se može raditi na formiranju kolektiva, razvoju zajedništva i timskog rada.

U posljednje vrijeme unatoč trudu broj skupnih školskih maski ipak je manji.

Sve to ide u ciklusima, treba napraviti masku i  ne smije biti skupo. Teško je i pronaći nekoga tko će na primjer sašiti dvadeset pet kostima. Nađe se uvijek grupica mama koja će pomoći, ali teško je odvojiti toliko vremena, veliki je to posao.

Vodila si mnoge maškarane skupine, sad kad pogledaš unatrag koja ti je onako posebno draga?

Zaista mi je teško nešto izdvojiti. Možda ona prva godina kad smo išli u Opatiju, bili smo pršuti. To je baš maska koja je bila totalno originalna, svima nam je nekako "sjela".  Lijepi su mi bili i naši župski sepeti, ima toga stvarno dosta. A, renesansni kostimi povodom 500 godina od rođenja Marina Držića… Mislim da to ljudi najviše pamte.

Karnevo je u Župi tradicija, stil života, više od maškaravanja. Posljednjih godina sve je to dovedeno u pitanje tako da smo  prošle godine ostali bez maškarate u Župi. Zbog čega je do toga došlo?

Nisam bila u upravi i teško je reći zašto, ali mislim da dođe malo i do zasićenja kod ljudi. To je ogroman posao. Ima puno stvari koje treba posložiti i iskoordinirati. Radimo volonterski i sve treba uskladiti i s poslom i privatnim životom. Ne događa se to samo kod nas, vidim i kad gostujemo kod drugih karnevala da se i kod njih u ciklusima javljaju određene krize.

Kao i u svemu i karnevali prolaze smjene generacija, dolaze li mlađi ljudi spremni nastaviti karnevalsku tradiciju?

Sretna sam jer mladih ima, baš sada u karnevalu dosta ih je voljno raditi. Trenutačno surađujemo i sa skupinom mladih koji organiziraju "Turnir župskih mjesta" koji želimo povezati uz maškare i zabave. U karnevalu treba prihvatiti i odraditi različite poslove pa i one koji nas ne vesele, ali su potrebni. Mislim da je nekada davno karnevo donosio ljudima zabavu koje nije bilo u tolikoj mjeri, sada je cijelo vrijeme karnevo.

Povratkom na mjesto predsjednice prema najavama planiraš oživjeti stare, ali i uvesti neke nove sadržaje.

Jedan od noviteta je svakako već spomenuta suradnja s mladima koji organiziraju "Turnir župskih mjesta", zabave po kafićima što nas podsjeća na davna vremena kad su se ljudi maškaravali i išli jedni drugima po kućama, primopredaja vlasti na jedan drukčiji način uz zabavu i DJ-a. Želim se više bazirati na to da se zabavimo. Uvijek mi je na pameti izjava jednog dugogodišnjeg člana uprave Župskog karnevala koji mi je rekao da u Župi odrađuje karnevo, a da se ide zabaviti negdje drugo. I stvarno je tako, uvijek smo skoncentrirani na organizaciju i sve što treba odraditi da bi nam promaknula sama zabava. Očekuje nas i "Četvrtak od poklada", odlazak župskog karnevala na Stradun kakvog smo navikli vidjeti i čuti uz scene i tekst, idemo i u Cavtat i naravno ide povorka u Utorak na Ultime uz tradicionalne zdravice po selima. Očekujemo i neke gostujuće skupine, većinu toga smo razradili ali imamo još vremena za detalje.

Ono što je Župski karnevo činilo daleko poznatim je njegova ostavština. Posljednjih godina nije je bilo. Najavila si da je planirate vratiti. Hoćete li uspjeti u tome?

To je nešto na čemu ću možda "pasti". Ma neću, napisali su mi tekstopisci super govor za primopredaju. Vjerujem ja u njih. Ali od početka imam dobronamjerna upozorenja da pazim što obećavam, a moja ideja vodilja je da pokušamo to vratiti. Satirički tekst je ono što ljudi od nas očekuju i na što su navikli. Maksimalno ćemo se staviti sa svim raspoloživim snagama. Možda neće biti toliko dugo i kvalitetno koliko bismo htjeli, ali probat ćemo.  Pozivam one koji  ne budu zadovoljni da dogodine dođu i pomognu nam. (smijeh)

Kako se u ovaj noviji koncept uklapa Udruga karnevala Župe, tzv. "mali karnevali"?

Ja ne bih isticala je li nešto rade mali ili veliki karnevo. Važno je da se odradi i da bude što bolje. Došlo je do svojevrsnog objedinjavanja prije nekog vremena jer sve su to isti ljudi - i u malom i u velikom karnevalu, i oni koji rade i oni koji se maškaravaju. Ja sam i u Mlinarskom karnevalu i  Župskom karnevalu, a tako se događa s mnogima. Tradicionalno Utorak od Ultimih više potegnu "mali karnevali", odnosno ljudi u mjestima gdje će biti zdravice.  O svemu što se događa pokušavam obavijestiti sve one koji su aktivni iz "malih karnevala". Strašno nam je važno da u svakom dijelu Župe ima netko koga možemo zazvat i  na  njega računati.

Župa je nekad imala veliku dječju maškaratu, jednu od najvećih u Županiji, s povorkom, limenom glazbom, zajedničkom prezencom školske i vrtićke djece. U posljednje vrijeme to je u obliku samostalnog maškaravanja unutar institucija. Može li se kad uzmemo u obzir i neke nove dvorane u Župi očekivati ponovno jedna takva velika maškarata?

Već se ustalio nekakav novi koncept i teško da možemo to tako vratiti. Promijenile su se i same prilike u Župi. I škola i vrtić imaju danas drastično veći broj djece. Također velika je razlika jesu li se maškarali mališi ili osmaši. Zabavljaju se različito. Za ovu godinu probat ćemo vratiti srednji uzrast, znači organizirati povorku za djecu razredne nastave do  Astaree i zabavu kakvu smo navikli imati u Astarei uz predstavljanja i izbor najboljih maski. Vidjet ćemo kako će to proći ove godine, možda se nešto slično organizira dogodine za vrtić. Viši razredi škole svoju će zabavu imati u sportskoj školskoj dvorani uz DJ-a. Sigurno ćemo surađivati i sa župskom limenom glazbom i mažoretkama, sve te detalje još razrađujemo.

Već smo spomenuli da je maškaravanje u Župi bio stil života, je li ovaj novi način života, užurbanost i brojne obveze udaljio Župljane od njihove tradicije? Jesmo li se zaboravili smijati i zabavljati?

Ne bih rekla da smo zaboravili, vjerojatno se smijemo i zabavljamo na druge načine. Mladi dosta komuniciraju putem društvenih mreža i tehnike, a i mi stariji smo se nekako navikli na to. Mislim da je i ovdje kao i u puno drugih stvari problem planiranje, mlađi ljudi reagiraju impulzivno. Osim toga, sad svaki dan možete negdje izići i zabaviti se.

Što možemo očekivati po pitanju održavanja ljetnog karnevala?

Ljetni karnevo će se održati i već smo počeli neke dogovore po tom pitanju. Računamo na suradnju s Astareom i One Suite hotelom, s kojima i sad odlično surađujemo, a namjera nam je uključiti i ostale hotele. Vjerujem da ćemo ljeti lakše pronaći i partnere za sufinanciranje. Ideja nam je da već sada posložimo program, odredimo datume, kako bi i hoteli to mogli reklamirati, dogovorimo gostujuće skupine i neko poznato glazbeno ime da nas dobro zabavi. Želja nam je omogućiti  i turistima da sudjeluju i maškaraju se. Planiramo jednu veću zabavu  negdje u Mlinima, Srebrenom i jednu manju u Platu.

Karnevo je veliki posao, rekli smo već da se sve radi volonterski, a ti si uz to i učiteljica razredne nastave i kao i svaka žena imaš i mnoštvo privatnih obveza. Je li se ponekad teško organizirati, nedostaje li vremena?

Uglavnom kalkuliram, mi žene smo to nekako usvojile. Ponekad skuham za više dana i  unaprijed odradim neke obveze. Sada mi je dosta lakše jer su djeca odrasla, prije je to bilo kompliciranije, ali sam uvijek imala dosta energije. Kad se uđe u neki žrvanj čovjek i ne razmišlja može li ili ne može, jednostavno odrađuje i sve se nekako posloži. Najvažnije je planiranje i dobra organizacija.

Još jednom bih zahvalila svima koji pomažu: Općini i Turističkoj zajednici Župe, Hotelu Astarea, One Suite hotelu, limenoj glazbi, mažoretkama, svim donatorima za lutriju i svima koji su se priključili na bilo koji način.

Karnevo se ne može sam učiniti. Najbolje zamišljen karnevo i odličan tekst nisu dovoljni da se karnevo pamti ako u njemu ne sudjeluje veliki broj maškara, ali i puno publike. Nadam se da će doći dosta ljudi, da će nas prepoznati svi oni koji su se nekada maškaravali kao i oni koji o tome tek razmišljaju i sve ih pozivam da nam se pridruže.