Srijeda, 12 Veljača 2025
KUD Marko Marojica u Münchenu; Ono što je nama Sv. Vlaho, to je Bavarcima Oktoberfest

KUD Marko Marojica u Münchenu; Ono što je nama Sv. Vlaho, to je Bavarcima Oktoberfest

“Dobili ste pozivnicu da sudjelujete na službenoj povorci pri otvaranju Oktoberfesta u Münchenu” tim riječima je KUD Marko Marojica pozvan na jedan od najvećih zabavnih i kulturnih festivala na svijetu. Da jedno malo kulturno društvo iz jedne male Župe dođe na takav događaj je nezamisliv, a ipak dogodio se. Dok mnogima u glavi se uvijek vrte iste slike o Oktoberfestu kao festivalu pive i pereca, mnogi ne znaju da je to također najveći folklorni festival na svijetu, a München je grad koji živi za to doba godine.


Od trenutka kada se sletjelo na aerodrom moglo se predosjetiti što nas čeka. Vožnjom do centra Münchena, mogla se osjetiti i vidjeti snaga Njemačke i Bavarske industrije, od tvornice BMW, Olimpijskog parka i stadiona, te naposljetku do mnogih pivovara, davalo je poriv snazi i ljepoti ovog starog grada. Prije smještaja u hotel, prošetali smo ulicama grada te vidjeli arhitekturu i tradiciju koju ovaj kraj iznimno poštuje. Zanimljiva stvar je za razliku od dubrovačkoga kraja gdje se nošnje mogu vidjeti kod ljudi koji samo nose nošnju za vrijeme festivala i povorke, te kod ljudi koji sudjeluju u folklornim društvima, u Münchenu je obući dio nošnje svakodnevica. Obući cijelu nošnju dame “dirndl” ili nositi dio kao što je kapa, lederhosen ili prsluk nije ništa neuobičajeno dapače i izlozi su bili puni raznih varijanta na temu. Nijemci, Bavarci, stranci pa čak i hrvati iz inozemstva nose i prihvaćaju to kao dio folklora koji živi s ovim mjestom.

Dan povorke nije ništa manje spektakularan, dok se naravno uvijek najteže uputiti, cilj je ono što nas sve motivira. Rano ustajanje, presvlačenje, šetanje do mjesta pokreta, a na sve to lijepo ali iznimno toplo (vruće) vrijeme uzme svoj danak, te znanje o tome da ćemo morati propješačiti “sitnih” sedam kilometara nije baš mnogo pomoglo. Ono što nas je čekalo nedugo nakon toga je razlog zašto ljudi ovo tako cijene, te zašto je čast ići tuda kuda idemo. Izlazak na takozvane “strasse” (ulice), ta kolona ljudi u kojoj sudjeluje tisuće uzvanika, te još duplo, pa i troduplo gledatelja je nešto nezamislivo. Kao što je nama Sv. Vlaho, Sinjanima Alka, to je Bavarcima Oktoberfest. Ljudi te pozdravljaju srčano, ljudima je drago da vide druge kulture, pritom na dodajmo koji broj Hrvata živi u gradu vidjeti Hrvatsko društvo u centru je drago svima. Tih sedam kilometara u kojem je izgledalo da nema kraja, a u isto vrijeme i ne želiš da bude kraja, jer ta sama atmosfera te tjera da se veseliš svemu.

Povorka u kojoj smo prošli mnoge trgove, ulice i mase ljudi svoj vrhunac je doživjela na ulasku u “ Theresienwiese” centar samog događaja, mjesto gdje se Oktoberfest događa. Pivovare, Luna park, Slastičarne i milijuni posjetitelja te može skoro pa ostaviti bez daha, ali smo za to morali pričekati jer nas je čekalo mjesto u jednom od “šatora”, montažnih struktura gdje veselje može trajati cijeli dan. Dok postoji izraz “šećer na kraju”, ovdje bih rekao da je “piva” na kraju pravi izraz ovakvog dana, jer nam je stvarno bila potrebna. Mnoge poznate pivovare imaju priliku predstavljati i služiti svoje proizvode: Paulaner, Augustiner, Lowenbrau, Spaten itd. od kojih smo mi u posljednjoj bili.

Imali smo sreće da smo bili smješteni u sam centar šatora gdje nam ni pozornica ni slavlje nije bilo daleko. Nakon tako napornog dana, nakon natečenih stopala i silne vrućine, sama atmosfera popravi odmah sve. Činjenica da takvi objekti mogu primiti oko 6 tisuća ljudi je zapanjujuće, a u isto vrijeme poslužiti bez ikakve gužve još više. Slavlje je trajalo dugo, naš umor je nestao, te je volja za produžetkom bila još veća. Klasična, tradicionalna, moderna glazba su svirale i svi su uživali, nije bilo važno na koncu jer je ta masa stvarala masu emocija. Naposljetku u takvom stilu smo se i oprostili od šatora predvečer, te smo otišli na takozvani vlak smrt, gdje i nije bila najbolja ideja poći nakon ovakvog dana, ali moralo se i to preživjeti. Kada smo napustili centar, mogli smo samo razmišljati kako je ovdje biti svaki dan.



Sutradan je bio dan kada smo dolazili sebi od svih emocija, doživljaja i može se reći avantura koje smo doživjeli na slavlju. Dok smo prvi dan ostavili za arhitekturu grada, drugi za slavlje, treći dan smo obišli rezidenciju kraljevske obitelji tadašnje Bavarske Palača Nymphenburg, te Olimpijski park kao i poznati Olympiaturm (Olimpijski toranj) na koji smo se s liftom u par minuta digli na 185 metara visine gdje smo se osvježili i kao svako društvo i grupa obavili koju fotografiju kako bi obilježili naše malo putovanje. 

Put prema aerodromu je u isto vrijeme bio iscrpan zbog toliko događanja, ali u isto vrijeme sretan jer smo sve ovo uspjeliproživjetI. Oktoberfest je slavlje koje je stvarno jedinstveno, te je nešto što ni ovaj tekst ne može opisati koliko bi zapravo trebao i mogao, ali barem da se i dio atmosfere prenese je iznimno uspješno. Ništa drugo ne preostaje nego samo reći PROST!

Matko Haičman

  • Autor: Matko Haičman - KUD Marko Marojica