Prvi brak između Hrvata  i Maora, iseljenika iz Župe dubrovačke Andrije Kleškovića i maorske princeze Erinu Kaaku sklopljen je na samom sjeveru Novog Zelanda 1892. prije 127 godina !  Sjećanje na ovaj dio hrvatske iseljeničke povijesti osvježila je povjesničarka i hrvatska snaha Kaye Dragichevich u knjizi “Pioneer Dalmatian Settler of the Far North”, a priču je donio Jutarnji list.

Kako se navodi, Andrija Kleškovića se rodio 1867. godine u Mlinima. Njegov otac Andrija stariji bio je vlasnik trgovine, a majka Ana, rođena Tonković, kućanica. Nakon smrti majke, otac se ponovno ženi, Franicom Turčinović. Međutim, Andrija mlađi nije bio u dobrim odnosima s pomajkom pa kad ga je rođak, koji je obavljao svećeničku službu u Americi, pozvao da mu se pridruži, nije dugo dvojio. Spakirao je stvari i otišao u prekomorsku nepoznatu zemlju. Andrija je u Sjedinjenim Američkim Državama postao članom crkvenog zbora i ministrant. U početku su se rođaci dobro slagali, ali nakon jedne svađe, Andrija je odlučio prekinuti sve veze s njim. Svađa je Andriju toliko potresla da je odbacio katoličku vjeru, kojoj će se vratiti tek pred kraj svog života, nekoliko mjeseci prije smrti. Ostao je sam u stranoj zemlji, pa mu je preostalo jedino da potraži nekakav posao pomoću kojeg bi preživio. Našao je jedan u San Franciscu. Tamo je neko vrijeme radio kao kuhar sve dok 1884. nije odlučio potražiti sreću na Novom Zelandu. Pridružio se valu Dalmatinaca koji su s juga Hrvatske došli na Far North (najsjeverniji dio Sjevernog otoka) kopati kauri smolu. Radi se o fosiliziranoj smoli s istoimenog stabla koja je na Sjevernom otoku Novog Zelanda u 19. i 20. stoljeću bila glavna sirovina za proizvodnju premaza za zaštitu namještaja.

Krajem 19. stoljeća na Novom Zelandu je već bilo oko devet tisuća dalmatinskih doseljenika koji su iskoristili dotad zabačene dijelove otoka u eksploataciji kauri smole. S obzirom na to da je Andrija tijekom tri godine provedene u San Francisu vrlo dobro naučio govoriti engleski jezik, uspio je svojim sunarodnjacima pomoći u kupnji dozvole za prodaju smole. Bio je u jako dobrim odnosima i s Maorima. S njima je dijelio sličan smisao za humor te je gajio duboko poštovanje prema njima. Zbog njegova odlučnog stava i tečnog znanja hrvatskog, engleskog i maorskog jezika, ubrzo je i on sam postao figura koju su mnogi poštovali. Maori su tražili njegovu pomoć u kupnji dozvola, a Britanci asistiranje u prijevodu na sudovima.

Kad je upoznao maorsku princezu Erinu Kaaku iz Te Kao, plemena Ngai Takoto, odlučio je kako će Novi Zeland postati njegov novi dom. Erina je dolazila iz ugledne obitelji. Bila je kćer poglavice Hohepa Kaake i Anete Marupo. Njezina majka imala je zavidnu količinu zemlje u Takahueu na sjeveru otoka.

Par je vjenčao svećenik Joseph Matthews 1892. godine u crkvi sv. Spasa u Kaitaia. Bio je to prvi službeni brak između Hrvata i Maorke. Novoosnovana obitelj Klešković se udomaćila u Spring Campu u Waihopou, 40-ak kilometara od Kaitaia. Zajedno su radili na iskopavanju smole i širenju obitelji. Tijekom 26 godina braka imali su 13-ero djece. Redom su to bili Lizzie, Annie, Sonny, Joe, Leo, Tat, Mary, Lily, blizankinje Ellen i Hazel, Patrick, Frank i Theo.

Cijeli članak pročitajte OVDJE

Izvor: Jutarnji list - slika privatni album