Vrata naroda
U naše vrijeme, kada svjedočimo značajnim migracijama stanovništva diljem svijeta, zanimljivo je osvrnuti se na Veliku seobu naroda. Ovaj proces počeo je krajem 4. st. i završio u 7. st., a njegove posljedice oblikovale su gotovo cijelu Europu pa tako i naš kraj.
Seoba naroda predstavlja kraj antičkog razdoblja. Početak migracijskog vala povezuje se s prolaskom Huna kroz „Vrata naroda“ između Urala i Kaspijskog jezera oko 375. g. Huni će svojim dolaskom pokrenuti seobe drugih naroda, što će biti okidač za velike povijesne promjene.
U to doba raste broj stanovnika izvan granica Rimskog Carstva, posebno kod Germana i Slavena, što je posljedično dovelo do veće potrebe za obradivom zemljom i pašnjacima. Klimatske promjene također su imale važnu ulogu, jer se smatra da je u 4. st. nastupilo znatno zahlađenje uzrokujući nestašicu hrane u sjevernoj i istočnoj Europi. Pored toga, među brojnim plemenima postojala je kultura ratovanja i želja za osvajanjem novih teritorija. Rimsko Carstvo bilo je privlačno narodima s ruba Europe, posebno Germanima, zahvaljujući njegovoj infrastrukturi i organiziranoj upravi. Tadašnja politika carstva omogućila je doseljenicima naseljavanje uz uvjet da sudjeluju u vojnoj službi (tzv. federati), a za nagradu su dobivali zemljišta. Pridošlice često nisu bile zadovoljne svojim položajem, što je dovelo do pobuna koje su na kraju oslabile Zapadno Rimsko Carstvo i ubrzale njegovo propadanje.
Porast stanovništva, klimatske promjene, migracije, borba za resurse, ratovi, pomicanje centara moći… Zvuči poznato? Kao da govorimo o našem vremenu, a ne o događajima od prije tisuću i pol godina, samo što su neki protagonisti kroz stoljeća zamijenili uloge.
Velika seoba naroda dovela je do naseljavanja Južnih Slavena na Balkanskom poluotoku, uključujući tako i dolazak Hrvata na ove prostore.
Pad Epidaura
Hrvati su zajedno s Gotima stigli na šire dubrovačko područje u 6. st., a u 7. st. su postali dominantna populacija. Tu su zatekli Ilire koji su već stoljećima bili pod snažnim grčkim i rimskim utjecajem, ali i rimske veterane, dotadašnje vlasnike zemlje u koloniji Epidaura.
Kao posljedica napada barbarskih plemena u 7. st. dolazi do pada ovog rimskog grada. Područje današnjeg Cavtata potpuno je opustošeno, a izbjeglice iz „Raguse Vecchie“ našle su utočište na stijeni Laus gdje je po svoj prilici već bilo naselje iznad rimske, a moguće prethodno i grčke luke. Neki povjesničari smatraju da je lokalitet Spilana na brdu Malaštica služio kao skrovište izbjeglicama iz Epidaura prije nego što su se konačno skrasili na Lausu. Pored prapovijesnih i antičkih ostataka, na Spilanu su pronađeni i dijelovi starokršćanskih oltarnih pregrada, što svjedoči o značaju ovog lokaliteta u vremenu ranog srednjeg vijeka.
Saraceni na dubrovačkom području
Rani srednji vijek, koji okvirno obuhvaća razdoblje od 5. do 11. st., bio je ispunjen burnim političkim i kulturnim promjenama kao i postupnim prijelazom na novi društveno-ekonomski poredak - feudalizam.
Koliko su ta previranja bila snažna na području Župe dubrovačke, vidi se već na jednom primjeru. 866.g. Saraceni (Arapi iz sjeverne Afrike) su napadali Dubrovnik i započeli petnaestomjesečnu opsadu grada. Osvajači su prodrli i na područje Župe gdje su vrlo vjerojatno rušili starohrvatske predromaničke crkve. Opsada Dubrovnika okončana je nakon petnaest mjeseci zahvaljujući bizantskom caru Basiliju I. koji je poslao svoju flotu i porazio Arape. Stanovnici Župe dubrovačke pridružili su se dubrovačkim vojnicima u sastavu bizantske vojske kako bi otjerali Saracene s juga Italije prema Africi.
Nakon toga započinje postupni razvoj dubrovačke komune, najprije pod utjecajem Bizanta, a zatim Venecije. Taj će proces kroz nekoliko stoljeća dovesti do stvaranja Dubrovačke Republike.
Rani srednji vijek u Župi dubrovačkoj
Arheološki radovi kod crkve sv. Vićenca u Čelopecima
Nažalost, u Župi nije sačuvana nijedna ranosrednjovjekovna crkva u svom izvornom obliku, ali postoje djelomično očuvani nalazi iz toga doba. Jedan od njih je prihvaćen kao zaštitni simbol vizualnog identiteta naše Općine. Riječ je o zabatu (trokutastom vrhu) oltarne pregrade iz crkve sv. Vićenca u Čelopecima ukrašen pleterom i golubicama koje piju iz kaleža. Vrijeme nastanka ovog ulomka smatra se razdoblje između 9. i 11. stoljeća.
U ovom kontekstu važno je spomenuti i Kupare, koji su se tada zvali Cuppi, što je naziv romanskog podrijetla. Tamošnja proizvodnja opeke i crijepa služila je za gradnju brojnih crkava i drugih građevina tog vremena, kako u Župi, tako i na širem dubrovačkom području.
Astarea
Danas se Astarea najčešće spominje u kontekstu istoimenog hotela u Mlinima. Ipak, iza ovog naziva krije se pojam koji se povezuje s našim krajem još od 7. stoljeća. Astarea je podrazumijevala dijelove okolnog gradskog teritorija – agera, odnosno ruralnog zaleđa, koje se još nazivalo djedinom ili dubrovačkom baštinom gdje su se prostirali vinogradi, maslinici, pašnjaci i polja u vlasništvu stanovnika grada.
Ovo područje obuhvaćalo je današnji teritorij Župe, tada zvane Žrnovica, Rijeke dubrovačke te zemljište od Zatona prema Orašcu. Astarea je imala ključnu ulogu u opskrbi grada hranom, vodom i drugim važnim resursima, a kasnije će postati integralni dio teritorija Dubrovačke Republike sve do njezina ukidanja 1808. godine.
Župski glagoljski natpis
Tijekom arheoloških istraživanja na groblju kraj crkve svetog Đurđa, između Petrače i Buića, pronađen je vrijedan nalaz – glagoljski natpis uklesan na ulomku antičkog crijepa (tegule). Ovo otkriće nije značajno samo za lokalnu povijest, već i za cjelokupnu hrvatsku kulturnu baštinu. Naime, tekst predstavlja najduži sačuvani glagoljski natpis iz 11. st. i spada među najstarije natpise te vrste u Hrvatskoj. Sastoji se od 104 slova u osam redaka, a zajedno s konavoskim natpisom iz sela Dunave, potvrđuje ranu upotrebu glagoljice na krajnjem jugu Hrvatske, pa time i pismenost kao i razvoj sakralne arhitekture u ranom srednjem vijeku. Zanimljivo, tekst nije uočen odmah po pronalasku, već kad se radilo na detaljnoj obradi nalaza s tog lokaliteta, a natpis je uočila arheologinja Marta Perkić 2007. g.
Inače, glagoljica je najstarije slavensko pismo, nastalo u 9. st., kako bi se njime širilo i dodatno osnažilo kršćanstvo među slavenskim narodima. Hrvatska je jedina europska zemlja u kojoj se glagoljica održala sve do 19. st. kroz različite liturgijske i pravne tekstove. Na taj način ovo pismo predstavlja važan dio nacionalnog identiteta.
Posebnost župskog i konavoskog glagoljskog natpisa jest i u tome što su nastala prije čuvene Baščanske ploče i što su oba pisana od strane dvaju autora, pa tako i s dva različita rukopisa. Prvi dio „župskog teksta“ napisao je izvjesni Ivan, koji otkriva da mu se otac zvao Petar te da mu je djed imenom Potuga gradio spomenutu crkvu. Pretpostavlja se da je Ivan natpisom htio obilježiti gradnju ili obnovu crkve. Tada su za popravke i obnovu sakralnih objekata bila zadužena crkvena bratstva, a taj se običaj u našem kraju održao sve do danas. Drugi dio natpisa zaziva ranokršćanske mučenike: svetu Sofiju i svetog Silvestra. Autor ovog dijela teksta se pobrinuo da i njegovo ime ostane zapisano pa je na kraju teksta dodao: "A to je pisao Stjepan." Danas nam ovo može zvučati kao da su Ivan i Stjepan imali problema s vlastitim egom i da im je bilo važnije potpisati sebe nego reći nešto više o samoj građevini. Ali takva praksa nije bila rijetkost i vjerojatno su oboje samo slijedili forme uobičajene za to vrijeme. Uostalom, biti pismen u 11. st. i znati uklesati glagoljicu na dio crijepa, svakako nije bila mala stvar.
Izvori:
- Žeravica, L. Kovačić, D. Perkić, M. Perkić. Arheološka baština Župe dubrovačke. Dubrovački muzeji i Općina Župa dubrovačka, 2019.
- Tudor, A. Baće, K. Zloušić Idjaković, M. Perkić, S. Radović, V. J. Borić, T. Lolić, T. Petrinec. Konzervatorska podloga za UPU Kupari I. Ministarstvo kulture RH, 2019.
- Mrežna stranica: https://www.croatianhistory.net/etf/cuncic_du.html. (Pristupljeno 4. veljače 2025.)
- Mrežna stranica: https://enciklopedija.hr/clanak/glagoljica (Pristupljeno 4. veljače 2025.)
- autor fotografije glagoljice - Marko Rogošić
Vedran Mezei je turistički vodič i autor do sada dvaju objavljenih knjiga. Inicijator je i voditelj nekoliko turističkih programa na širem dubrovačkom području. Više na: