Župski portal - zupcica.hr

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Opći uvjeti korištenja

Prihvaćam


 

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg

“Gospode, prekrati razdore među Crkvama, ugasi neprijateljstva među narodima!”

Na ekumenskoj molitvi koja je održana u subotu, 20. siječnja u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike uz katoličke i pravoslavne vjernike sudjelovali su  i brojni katolički svećenici, redovnici, redovnice kao i svećenici Srpske pravoslavne Crkve. Ekumensku molitvu predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić a propovijedao je episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Grigorije Durić.

U propovijedi je episkop Grigorije kazao kako govor o Bogu, čija bit je za ljude  nedokučiva i nepojmljiva, prije svega treba proizlaziti iz tišine i šutnje da “sve nas koji promišljamo i govorimo o njemu odvodi u tišinu bogopoznanja”. “Ako naša riječ o Bogu ne izvire iz tišine i šutnje, a tišina i šutnja iz spoznaje o našoj nemoći da obuhvatimo tajnu Božjeg postojanja, onda nas to s razlogom upućuje na zaključak da mi nismo svjesni o kome govorimo”, istaknuo je uvodno episkop. Ovakav način poimanja i pristupanja primaran je i nezaobilazan i kad je riječ o Duhu Svetome,  o kojem je vladika u propovijedi više govorio.

Episkop Grigorije pozvao je okupljene vjernike da se prisjete trenutaka kada su bili u istinskoj ljudskoj nevolji, u bezizlaznoj situaciji, kada su bili potpuno nemoćni da riješe neki za njih krucijalan životni problem, te kazao: “Ako vam je tada bilo toliko teško da niste imali snage da razgovarate s ljudima a kamoli da se pomolite Bogu, ako ste u tim trenucima  jedva imali snage disati, ako ste usred sopstvene nevolje i muke bili bespomoćni i napušteni od drugih ljudi a ipak ste osjećali da je pored vas netko tko vas ne da, tko vas voli, jeste li se ikada – nakon što biste konačno ugledali svjetlost na kraju tunela i pošto bi vam se ponovo vratila životna snaga i sposobnost govora – zapitali tko je to bio s vama kada ste bili sasvim iznemogli i posustali, tko vas nije napuštao kad ste bili sasvim izgubljeni i zaboravljeni, tko se to zauzeo za vas vrativši vas, u konačnici, u život?” Zaključio je da, budući da govori kršćanima, oni će osjetiti i shvatiti da je to bio Bog, “koji se uvijek i svagda zauzima za sve nas”.

Nastavljajući govoriti o jedinstvenom čudu Božje prisutnosti episkop Grigorije je s okupljenima katolicima i pravoslavnima podijelio neka osobna iskustva Božje prisutnosti iz godina svoga djetinjstva kao i iz nekih drugih trenutaka života, za koja je kazao da nije u stanju pouzdano odgovoriti na pitanje o kakvoj se pojavi tu radi, ali mu je neki unutarnji osjećaj govorio da svi ti doživljaji dolaze od Boga.  Sva ta iskustva bila su jedan od ključnih razloga zbog kojih je vjernicima često govorio da je, u trenutku molitve, Krist Duhom Svetim nazočan među njima, a  bilo je važno da i sami vjernici vjeruju u to, da to istinski osjete.


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn