Župski portal - zupcica.hr

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg


 

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja.

Više o kolačićima pročitajte ovdje

Prihvaćam

NA KAVI - Vedran Mezei; "Težio sam da to bude knjiga koju bih i sam volio pročitati"

Vedran Mezei, u Župi te mnogi znaju po bavljenju glazbom, nastupima na Puntiželi, hotelskim taracama... Nedavno je izašla tvoja prva knjiga. Koliko je njezin izlazak iznenadio tvoju okolinu?

Dosta mi je ljudi reklo da im je to iznenađenje, da nisu znali niti očekivali takvo što. Ustvari, nisam imao ni potrebu da u neformalnim razgovorima naglašavam kako pišem knjigu. Naravno, meni bliski ljudi i prijatelji su bili upoznati s mojim planovima.

Naslov knjige je „Tu sam! - 7 priča na putu do odredišta“. Možeš li nam to malo pojasniti?

Iz naslova se može vidjeti da se knjiga sastoji od sedam različitih priča koje govore o neobičnim događajima u životu običnih ljudi, kako to i piše u opisu na poleđini knjige. Iako ove priče svojom radnjom vode u razne krajeve svijeta, zapravo se radi o nekoj vrsti osobnog putovanja.

Naslov bi se najbolje mogao objasniti stihom iz jedne pjesme J. Lennona: život je ono što ti se događa dok si zauzet stvaranjem drugih planova. Zato je za mene naslov, kao i cijela knjiga, podsjetnik da manje stvaram takve planove, a da što više budem - tu. Djeca nam u tome mogu biti jako dobri učitelji jer oni svemu prilaze neposredno i otvorenog srca. I jedan od likova iz knjige govori o ovoj temi: „Sve ono što sam kao roditelj naučio svoje dijete činilo mi se nevažno nasuprot tome što je moja kćer u meni upravo osvijestila. “Mogu reći da sam se više puta našao baš u takvoj situaciji…

Odakle si crpio inspiraciju za svoje priče? Jesu li one izmišljene ili su ipak povezane s nekim istinitim životnim događajima odnosno iskustvima?

Jesu, one su dijelom i autobiografske iako je zapravo riječ o fikciji. Tako mi je npr. naslov za prvu priču „Pogledaj kako trava pleše“ dala moja mlađa kćer Helena. Priča „Od favele do Ipaneme“ je inspirirana istinitim događajem u SAD-u iz 1987. g, dok je priča „I, što si odlučio?“ dijelom inspirirana gđom Agnes Furey, jednom predivnom i hrabrom ženom s Floride. Ovo su samo neki od primjera, ali toga u knjizi ima još…

U opisu knjige stoji da se u njoj često isprepliću dva elementa: putovanje i glazba. Na koji način i zbog čega?

To je istina, ali i glazba i putovanje su ovdje samo popratni elementi. Što se tiče glazbe, Victor Hugo je to lijepo opisao; "Glazba izražava ono što ne možemo reći o onome što je nemoguće prešutjeti". Kroz cijelu se knjigu u službi radnje isprepliću različite pjesme. Na zadnjim stranicama nalazi se popis tih pjesama i imena njihovih autora i izvođača, pa bi se tako moglo reći da ova knjiga ima i svoj „soundtrack“.

Jesi li uz izražavanje glazbom svojom knjigom uspio reći nešto više?

Nadam se da jesam i da tako knjiga može biti čitateljima još zanimljivija. Naprimjer u priči „Od favele do Ipaneme“ spominje se čuveni bossa nova klasik The Girl From Ipanema. Dok glavni likovi prolaze jednom od najpoznatijih plaža u Brazilu, njihov vodič im priča o toj pjesmi: „Djevojka s Ipaneme uistinu postoji. Pjesmu je nadahnula cura koja je u ono doba imala samo sedamnaest godina … Prvi put je čula pjesmu preko radija u svojoj sobi i nije imala pojma da pjesma govori o njoj. Kad su autori konačno otkrili tko je djevojka s Ipaneme, ona je postala jako poznata… Čak se i u dva navrata slikala za Playboy…“ Ali i glazba i putovanje su samo podloga za glavnu radnju. U ovoj priči tema je vezana za oprost i snagu koju takav čin ima u međuljudskim odnosima. Sam naslov jest metafora koja se najbolje prepoznaje u ovim dijelu: „Nakon svega, barem sam naučio koliko je dug put od osude do suosjećanja. I kad ga jednom pređeš, shvatiš da je svaki korak bio vrijedan truda!“

Možeš li istaknuti neko mjesto ili grad koje ti se posebno sviđa, putovanje koje ti je bilo najveća inspiracija za pisanje?

Teško je to reći. Svako mjesto je posebno na svoj način. U predgovoru sam napisao kako volim putovati zbog osjećaja koji me prati na povratku; ili mi je drago što se vraćam ili jedva čekam opet otići. Ali mi nikad nije svejedno! Ne mislim da sam previše putovao, barem ne onoliko koliko bih htio, ali sam većinu tih putovanja neizravno pretočio u ovu knjigu. Vjerujem da nas svako putovanje na neki način obogaćuje, nauči nas da prihvaćamo različitosti i da u tome vidimo ljepotu. Sviđa mi se što je rekao Wayne Dyer: kada živiš na okruglom planetu onda ne možeš birati strane. Ali što više putuješ, to više cijeniš mjesto odakle dolaziš. Barem je takvo moje iskustvo. Čini mi se da često nismo ni svjesni koliko nam je dobro tu gdje živimo i trudim se ne uzimati ovu blagodat  „zdravo za gotovo“. Možda će zvuči djetinjasto, ali meni je pogled s prozora mog dnevnog boravka (koji gleda na porat u Srebrenom i na otok Bobaru) najdraži kutak svijeta. Za to su sigurno krivi i ljudi s kojima svakodnevno dijelim taj pogled, ali jedno s drugim je nedjeljivo.

Knjiga je izdana na engleskom jeziku. Zbog čega je tome tako i možemo li uskoro očekivati hrvatsko izdanje?

Knjiga je prevedena i objavljena na engleskom zato što je danas prilično jednostavno samostalno izdati knjigu ako je napisana na nekom od „svjetskih“ jezika. Zato mislim da objavljivanje knjige u današnje vrijeme samo po sebi nije neki veliki pothvat. Ono što meni pričinja zadovoljstvo i što mi je na neki način priznanje za rad, jest činjenica da su mi oko nastajanja i izdavanja knjige pomogli ljudi koje izrazito cijenim. Tako je lekturu odradila profesorica Marija Matana Bazdan, prijevod na engleski jezik Vesna Čelebić, a lekturu engleske verzije teksta Mary O'Hara Smith. Knjigu sam pisao dvije godine, a na prijevodu smo radili otprilike isto toliko. I na kraju, da bi knjiga dobila svoj konačni izgled, pobrinuo se grafički dizajner, moj brat Ivica Mezei.

Koliko je meni poznato, izdanje na hrvatskom jeziku nije moguće napraviti na ovaj način pa je potrebno ići putem tradicionalnog izdavaštva. Nadam se da će se u skorije vrijeme i to posložiti te da će knjiga biti objavljena na jeziku na kojem je i napisana. To je moja velika želja i trenutno radim na tome da je ostvarim.

Kome je namijenjena tvoja knjiga? Zamišljaš li možda profil čitatelja svojih priča, te hoće li oni shvatiti tvoje priče na način na koji si ih ti zamislio i napisao?

Kada sam počeo pisati knjigu, pisao sam je za sebe, kao neku vrstu podsjetnika ili putokaza i tada nisam znao hoće li biti objavljena. Težio sam da to bude knjiga koju bih i sam kao čitatelj volio pročitati. Sve poruke iz knjige su na neki način odraz mojih razmišljanja i ja iza njih stojim. Što se tiče publike, to nije lako predvidjeti. Mislim da knjiga ne bi bila previše zanimljiva djeci ili tinejdžerima, a vjerujem da bi svi ostali u njoj mogli pronaći nešto zanimljivo. Smatram da je bilo koja vrsta umjetnosti, pa tako i književna, uvijek podložna subjektivnom tumačenju i s toga ne očekujem da će čitatelji shvatiti ove priče na istovjetan način na kojih sam ih ja zamislio. Sviđa mi se engleski izraz „a thought-provoking book“, knjiga koja svojim sadržajem navodi na razmišljanje, koja vas može potaknuti da počnete drugačije gledati na svijet. A ako uz sve to u sebi krije i zanimljivu radnju i ne ostavlja vas na miru dok je ne pročitate do kraja, onda je to pun pogodak. Naravno, ne tvrdim da je baš ovo jedna od takvih knjiga. Bilo bi neprimjereno da ja o tome previše govorim, pa neka ostane na čitateljima da prosuđuju…

Kakve su prve reakcije nakon izdavanja, je li krenula prodaja knjige?

- Reakcije su odlične, stvarno sam ugodno iznenađen. Nisam očekivao toliku podršku i ohrabrenje i to sa svih strana. Evo, i ovaj naš razgovor za Župčicu ide u prilog tome. U zadnje vrijeme dobivam na mobitel poruke ili slike svoje knjige kojima me prijatelji i poznanici obavještavaju da su je naručili ili dobili. Znam da moji bliski prijatelji to rade isključivo da bi me podržali, čak i ako ih takve teme ne zanimaju ili inače ne čitaju često. Ali iznenađen sam podrškom onih koje i ne poznajem toliko dobro i ovo iskustvo mi skoro svaki dan pokazuje koliko je zapravo puno dobronamjernih ljudi koji su vam na različite načine spremni pomoći. Mogu slobodno reći da mi je ova knjige donijela i neka nova prijateljstva, a to su vrijednosti koje se ne mogu mjeriti nikakvim brojevima ili prodajom. Sve me to još više veseli jer se radi o knjizi na engleskom jeziku, pa zbog toga nisam ni očekivao da će kod nas postojati bilo kakav interes za njom.

Što se tiče prodaje i marketinga na Amazonu, gdje je knjiga i objavljena, to je i za mene nešto novo, nešto s čim se tek trebam bolje upoznati. Moram priznati da mi nije previše privlačna ideja samopromocije, ali valjda je u današnje vrijeme ona neophodna ako se želite bilo čime samostalno baviti – zaključio je Vedran, te svima koje zanima nešto više o knjizi poručio da posjete njegovu web stranicu.


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

 

Razgovori - najnovije

Vedran Mezei, u Župi te mnogi znaju po bavljenju glazbom, nastupima na Puntiželi, hotelskim taracama... Nedavno je izašla tvoja prva...
Već uobičajeno, zadnji dan godine koju napuštamo s načelnikom Silviom Nardellijem napravili smo inventuru 2016.  koju ćemo pamtiti po napokon...
Župski MMA borac Antun Račić otputovao je u utorak u Rusiju u Ingušetiju gdje će večeras nastupiti u jednoj od...
Povodom nadolazećeg misijskog mjeseca donosimo vam razgovor sa Marinelom Banovac, župljankom Župe Mandaljena koja se upravo ovih dana vratila iz...
Na kraju smo godine koja je napokon donijela početak realizacije obnove ratom devastiranih župskih turističkih kapaciteta, srušen je Orlando, ali...