Župski portal - zupcica.hr

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg


 

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja.

Više o kolačićima pročitajte ovdje

Prihvaćam

Božićni razgovor; Marina Sambrailo ravnateljica Centra Josipovac

U ovo Božićno vrijeme, kada tradicionalno posebnu pozornost i brigu posvećujemo onima koji nas najviše trebaju, naš Božićni razgovor, odlučili smo posvetiti upravo osobi koja je svoj profesionalni rad, ali i puno više od toga posvetila osobama s posebnim potrebama, štićenicima Centra za rehabilitaciju Josipovac. Od kada je prije nepune dvije godine došla na mjesto ravnateljice Josipovca mag.rehab.educ. Marina Sambrailo znatno je utjecala na poboljšanje uvjeta života i rada u Centru. Brojne promjene su vidljive svima i Josipovac je postao mjesto koje mnogi rado posjećuju, a njegovi korisnici svugdje rado viđeni gosti.

Marina, na početku da Vas malo pobliže predstavimo našim čitateljima. Recite nam nešto o sebi, o svom dolasku u Župu, odabiru studija...

-  U Župu sam došla živjeti prije trinaest godina. Nije mi bilo lako u to doba Lapad zamijeniti Župom. Međutim, danas je to već druga priča. Mogu reći da sam se djelomično adaptirala, ali to još uvijek  nije onako kako bih to željela. Što se tiče mog studija, ja sam  1984. diplomirala razrednu nastavu. Iste godine poslije toga sam upisala i studij defektologije koji sam završila 1987. godine.

Zašto baš studij defektologije? Što vas je najviše privuklo?

- Uvijek je postojalo to nešto, taj neki poseban odnos prema djeci sa posebnim potrebama i ta želja za pomoći drugome, potreba za učiniti nešto dobro za njih.

Prije dolaska u Josipovac radili ste kao defektolog u jednoj osnovnoj školi. Kakva su Vaša iskustva ?

- Odmah nakon stjecanja diplome 1987. godine zaposlila  sam se u OŠ Ivana Gundulića gdje sam  kao stručni suradnik radila s djecom od prvog do osmog razreda. To nije bio rad samo s učenicima već i s njihovim roditeljima i nastavnicima. U gruškoj školi sam ostala pune 24 godine. To je jako puno godina i osjetila sam da je vrijeme za neke promjene. U to doba se otvorila prilika za posao u Josipovcu, koju sam odlučila iskoristiti. 

Je li bilo teško ostaviti svoj dotadašnji posao i doći u Josipovac među nove ljude i nove izazove?

- Sigurno da nije bilo lako, ali već kao što sam i rekla bilo je vrijeme za promjene, tako da su te promjene nekako nadvladale sve to. Svakako da nije bilo lako poći iz škole jer sam se povezala kako ja za njih tako i oni za mene. Međutim, ima jedna jako lijepa stvar, i dan danas nakon nepune dvije godine u Josipovcu, kada se vidimo negdje na putu, u školi, ta mi se djeca javljaju, ljubimo se, grlimo se. To je jako lijepo. Ostali smo u odličnim odnosima.

Od kad ste došli na mjesto ravnateljice Centra, vidljive su velike razlike. Centar se otvorio javnosti, brojne su posjete, druženja i izleti korisnika. Što se promijenilo u odnosu društva prema Centru te kakve promjene vidite na svojim štićenicima?

- Moram istaknuti da su moji korisnici zadovoljni, a ja kao ravnateljica sam najzadovoljnija kada vidim osmijeh na njihovim licima.

Je li ih društvo malo više prihvatilo, više uključilo u svoje aktivnosti, svakodnevni život?

- Moj stav je takav da se  djeca, korisnici, što više   integriraju, da su što više u okruženju, recimo zdravih ljudi i da ih jednostavno pokušamo što više uključiti u svakodnevni život.

Koja je Vaša ocjena trenutnog stanja u Centru i koliko ste zadovoljni  podrškom vlasti, kako na lokalnom tako i na državnom nivou?

- Izuzetno sam zadovoljna. Jako dobru suradnju imam sa svima. Od naše Općine, Grada Dubrovnika, Županije, zatim općine Konavle. Upravo, u ovo blagdansko vrijeme Centar posjećuju brojni predstavnici lokalnih jedinica uprave od Župana, Načelnika Općine, zamjenika Gradonačelnika Grada Dubrovnika, pa će nas tako i sljedeći Petak posjetiti načelnik susjedne Općine Konavle, gospar Luka Korda.

Jeste li zadovoljni kadrovskom popunjenosti u Centru  i zadovoljava li ona potrebe korisnika u potpunosti?

- Mi smo u velikom manjku što se tiče stručnog osoblja. Ovim putem mogu zahvaliti svim mojim djelatnicima, koji pokazuju veliki rad, veliki trud oko korisnika. Njih je zasad 14 na 51-og  korisnika, 7  djelatnika na odjelu njege i brige o zdravlju i  7 djelatnika na odjelu rehablitacije. No unatoč tako malom broju osoblja, radimo kvalitetno. Nedostatak se najviše osjeti na odjelu njege i brige o zdravlju. Najveći problem mi predstavljaju noćne smjene, od 10 navečer do 6 ujutro kada je jedan djelatnik tijekom noći sam na 29 korisnika. Tako da iako radim od 8 do 16, stalno razmišljam o svemu, što ako se nešto dogodi. Međutim, naše je osoblje uvijek u pripravnosti, za slučaj potrebe.

Iako znamo da rad u Centru traži puno više od radnog vremena ipak stignete biti angažirani i na društvenom i političkom planu. Predsjednica ste Zajednice žena "Katarina Zrinski". Koju bi prema Vašem mišljenju ulogu takva zajednica trebala imati u životu naše Općine i mislite li da je ostvaruje?

- Zadatak zajednice žena Katarine Zrinski je prije svega humanitarnog karaktera.To je ono što nas ispunjava i što nas čini sretnima. Dakle, jedan pozitivan stav prema ljudima, pogotovo u ovo sad vrijeme. Evo kao neki dan posjet domu za starije i nemoćne, posjet domu Maslina, posjete obiteljima slabijeg imovinskog stanja, dakle jedan poseban osjećaj. Mi smo jedna mlada zajednica i mislim da će ubuduće biti jako  puno aktivnosti te da će to biti sve bolje i bolje.

U Centru je svaki dan puno dogodovština. Imate li neku priču, anegdotu koju rado prepričavate?

- U centru je uvijek jako puno dogodovština. Od kad dođem ujutro pa dok ne pođem uvijek je nešto. Ne mogu baš reći da je anegdota, ali prije nekoliko dana ja sam izgubila svoj osobni mobitel i naravno da su to moji korisnici odmah primijetili. Vidjeli su da nešto nije u redu. Ta njihova briga za mene, taj strah koji je prisutan, da se meni nešto ne dogodi, ja vam to riječima ne mogu opisat. Stalno su me pitali jesam li dobro, je li u redu i tješili me da će se pronaći. Njihova briga i odnos prema meni daje mi dodatnu snagu i rješava većinu mojih problema.

U današnje vrijeme ženama nije lako imati i karijeru i obitelj. Kako vi usklađujete svoje privatne i poslovne obaveze? Nedostaje li Vam ponekad vremena za sve što biste htjeli napraviti?

-Svakako da nedostaje, ali evo ovim putem bih se prvenstveno htjela zahvaliti svome suprugu i svojoj djeci, jer imaju jako puno razumijevanja za sve moje obaveze koje imam. Tako da se uspješno usklađujemo, Djeca su odlični učenici i jako su dobri. Dobro smo organizirani.

Po čemu ćete najviše pamtiti godinu na izmaku te koje su Vaše želje u nadolazećoj Novoj Godini?

- Pa godina je bila dosta teška, prilično naporna. Međutim, drago mi je da sam izdržala sve te napore i sve poteškoće. Nadamo se da će biti bolje dogodine. Sigurno da će opet biti prepreka i teškoća, ali ova djeca su ti pokretači koji mi pune baterije i ne dozvoljavaju mi da klonem.

Hvala Vam na kraju što ste odvojili vremena za ovaj razgovor i ja Vam u svoje osobno ime i u ime Župskog  portala želim sve najbolje povodom nadolazećih blagdana.

- Hvala, želim sve najbolje Vama i svim čitateljima Župskog portala.

 

 Razgovarala: Marija Duper,


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Razgovori - najnovije

Vedran Mezei, u Župi te mnogi znaju po bavljenju glazbom, nastupima na Puntiželi, hotelskim taracama... Nedavno je izašla tvoja prva...
Već uobičajeno, zadnji dan godine koju napuštamo s načelnikom Silviom Nardellijem napravili smo inventuru 2016.  koju ćemo pamtiti po napokon...
Župski MMA borac Antun Račić otputovao je u utorak u Rusiju u Ingušetiju gdje će večeras nastupiti u jednoj od...
Povodom nadolazećeg misijskog mjeseca donosimo vam razgovor sa Marinelom Banovac, župljankom Župe Mandaljena koja se upravo ovih dana vratila iz...
Na kraju smo godine koja je napokon donijela početak realizacije obnove ratom devastiranih župskih turističkih kapaciteta, srušen je Orlando, ali...