Župski portal - zupcica.hr

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg


 

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja.

Više o kolačićima pročitajte ovdje

Prihvaćam

Dr. Tonči Matulić - Crkva je najbolje što hrvatska duša ima

Prof. dr. sc. don Tonči Matulić jedan je od najistaknutijih hrvatskih teologa, koji je na poziv župnika Don Roberta Čibarića predvodio svečanu Sv. Misu povodom proslave Blagdana Velike Gospe u Martinovićima. Tu prigodu smo iskoristili za razgovor s njim.

Kako sam primjetila već ste drugi put s nama u pola godine a i inače Vas često možemo vidjeti u Dubrovniku. Odakle ta ljubav prema našem gradu?

- Ne može hrvatska Atena, hrvatski biser u kulturnom, povijesnom i tradicijskom smislu najljepšega što ima naš narod proći neopaženo. U Dubrovnik doći znači doći u nebrojene uspomene,  to je jedan jednostavno lijep osjećaj. To je, nazovimo to tako,  vidljivi aspekt. Tom vidljivom aspektu bih dodao svoje prijatelje; fra  Ivu Plenkovića, fra Piu Pejića , don Roberta Čibarića.  Mogao bih još koga nabrojiti ali ovu trojicu ističem na poseban način. Potom je tu i onaj nevidljivi razlog a to je duhovno prijateljstvo. Uvijek postoji neki razlog bilo to neko Crkveno slavlje, društveno i kulturno događanje i sl. Lista razloga je duga i svi su plemeniti tako da čovjek jednostavno ostane pogođen time.

Upravo je izašla vaša nova knjiga. Možemo li i njezinu promociju uskoro očekivati u Dubrovniku?

- To je u nadležnosti  mojih dubrovačkih prijatelja, što se tiče organizacije,  odnosno na lokalnoj razini da to netko inicira. Izdavačka kuća i Glas Koncila kao i njegov direktor Nedjeljko Pintarić ,a potom i ja , spremni smo kad uskladimo termine  i mogućnosti rado se odazvati takvome pozivu.

„Tužaljke kamenja hrvatske pustinje“, zašto baš ovakav naslov?

- Tužaljke su jedna od biblijskih književnih vrsta. Tužaljka , sama riječ kaže dolazi od tuge, to je jedna elegijska pjesma, elegijski žanr mogli bismo reći,  koja opisuje turobnu stvarnost, ali opisujući tu stvarnost onakvom kakva jest ona budi nadu,  pomaže čovjeku da usprkos svoj turobnosti situacije i vremena ipak ne gubi nadu nego vedro gleda budućnost.  Kamen je opet u Sv. Pismu toliko nabijen simbolikom. Jasno nam je ono što je Petar  rekao u Uskrsnoj propovijedi Židovima : “Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni“- tako kamen simbolizira Krista i to onoga koji nosi arhitekturu  cijele zgrade. Kad je Isus silazio u Jeruzalem Židovi su mu govorili: „Ušutkaj ove tvoje učenike!“  A on je rekao: „Ako njih ušutkate, kamenje će vikati.“  Crkva je sastavljena od živih ljudi, mi smo živo kamenje ugrađeno u nerukotvoreni hram.
   Dakle „Tužaljke kamenja hrvatske pustinje“, turobno stanje našeg hrvatskog društva, naše hrvatske zbilje, ali s druge strane otvara i  budi nadu. Ušutkali smo često puta Boga, ali mi živo kamenje koje smo ugrađeni na taj nerukotvoreni hram odnosno Crkvu, vičemo. Možemo govoriti istinu, ljubav, nadu i vjeru. Poput kamena, i  pustinja je nabijena simbolikom u Sv. Pismu. Poznato nam je da je židovski narod izašavši  iz 4oo-godišnjeg egipatskog sužanjstva prolazio 40 godina kroz pustinju. Isus je na početku javnog djelovanja potaknut Duhom Božjim otišao i proboravio 40 dana u pustinji.  Pustinja je i vrijeme i prostor, ili samo prostor ,samo vrijeme ali ono što je nesumnjivo,  pustinja je mjesto čišćenja.  Smisao knjige poručuje da je naša pustinja  Isus Krist jer se u pustinji Isusa Krista i njegove osobe čistimo i  obnavljamo. Kad kažemo  „Tužaljke kamenja hrvatske pustinje“, kao da kažemo ; situacija u Hrvatskoj je turobna, doživjeli smo moralni slom i duboku duhovnu krizu, puno je lažnih obećanja i obmana. No, ne smijemo gubiti nadu jer mi koji vjerujemo u Krista, našu pustinju i naš zaglavni kamen, vičemo ljubav, nadu, poštenje i  pravednost.

Motiv za nastanak knjige je stanje duha i svijesti hrvatskog društva. U posljednje vrijeme često čujemo riječ kriza...financijska, gospodarska...spominju se i brojne mjere izlaska iz krize. Koje bismo po Vama mjere trebali poduzeti da izađemo iz ove puno dublje krize, duhovne krize hrvatskog čovjeka?

- „Raspaliti“ vjeru, nadu i ljubav tj. zaviriti u dušu hrvatskog čovjeka, koju je tradicijski, kulturološki  i duhovno oblikovala Crkva, a ona je ono najbolje što hrvatska duša ima u sebi . Kad gledate kulturu, tradiciju i  povijest vidite da su nezamislivi  i nepojmljivi bez djelovanja te Crkve odnosno bez katoličkog i kršćanskog.

Spominje se fenomen trećeg hrvatskog Predsjednika. U većinski kršćanskoj i katoličkoj zemlji Predsjednik je agnostik. Nije li to paradoksalno?

- Paradoksalno je. Kao i njegova tvrdnja nakon izborne pobjede: „ I katolici su glasovali za mene“. Ne, katolici su ga izabrali. Promatrajući sad  na razini fenomena sljedeće:  87,8 % deklariranih katolika, kojima pribrojimo  kršćane, protestante, pravoslavce, muslimane, doći ćemo sigurno do 95% deklariranih vjernika.  Znači, predsjednik po svojem izjašnjavanju dolazi iz onih 5%. Ne može reći da su ga birali i vjernici, oni su ga izabrali. Ne ulazeći  u to, koliko smo mi kao katolici, kršćani  i sveukupno  kao vjernici, koji ispovijedamo vjeru u transcedentnoga i jednoga Boga sada duboki, dosljedni i vjerodostojni.  Ne želim  isprovocirati njega kao osobu,  želim da on živi dugo i zdravo, bude sretan i u konačnici da  nam bude dobar predsjednik.  Imamo jednu Republiku i  trebamo ga poštivati kao instituciiju Predsjednika Republike. No,  želim da on malo promisli koji je to paradoks.  Nije se moglo dogoditi da u Jugoslaviji , u zemlji deklariranog ateizma i bezboštva iziđe jedan katolik koji bi bio deklarirani katolik,  to je nemoguće. Želim da  predsjednik  promisli kako mu se dogodilo u životu da  ne baštini ono najbolje što ima hrvatska katolička duša. Ne tvrdim da su vjernici koji su ga izabrali  sveci  jer stanje duha i svijesti u suvremenom hrvatskom društvu pokazuje drugačije. Ali su ipak vjernici, primili su krsnu milost, opečaćeni su darom Duha Svetoga, hrane se ovdje i ondje Riječju Božjom i Tijelom Kristovim. Želim da  promisli o najboljem u duši hrvatskoj, katoličkoj, kršćanskoj, da možda i on to  malo osjeti.

Što u stvari znači biti agnostik? Je li to dvosmisleno i ne bi li se osoba koja se izjašnjava kao agnostik ipak trebala opredijeliti u konačnici?

- U odgovoru na to vaše pitanje odnosno konstataciju reći ću vam da je agnostik pojam skovan u drugoj polovici 19.st., kada je kulturna elita, na krilima i prosvjetiteljstva, ali osobito na krilima moderne znanosti za sebe rekla da  znanstvenom metodom ne može dokazati ni da Bog jest ali ni da Bog nije. Odnosno, ako ja to znanstveno ne mogu dokazati, ni da Bog jest ni da Bog nije onda se mene to pitanje ne tiče.  Kako ćeš ostati tako bljutav, indiferentan prema temeljnim pitanjima ljudske egzistencije; smrt, život, zlo, patnja, smisao života, neprolazne vrednote u životu. U čovjeku postoji nešto više, on je sam trenscedencija što znači da sebe nadilazi, da je sav ograničen, ali da mišlju i osjećajima može nadilaziti  sve ograničeno te da  može misliti neograničeno i tako doživljavati  ljepotu, istinu i dobrotu. O tome se radi. Dakle, što hoće agnostik i agnosticizam? Hoće biti moderan, ja sam agnostik i mene se to ne tiče. Ne, to je njegova osobna stvar. Ne privatna, nego osobna. Ateistu  ću poštivat i jako sam zadivljen ateističkim stavom. Ja ga se bojim, ali sam zadivljen osobom koja kaže: „Ja ne vjerujem u Boga i s tobom ću se parničiti da taj Bog ne postoji.“

Ateist tvrdi da ne vjeruje u Boga.  Nije li onda na određeni način tom tvrdnjom i on vjernik?

- Tako je. On vjeruje u nevjeru, a ja vjerujem u vjeru. Odnosno, on vjeruje da Boga nema, a ja vjerujem da Bog jest što znači da je on vjernik kao i ja, koji zavrjeđuje moje poštovanje dok si kao agnostik  mlak, ni vruć ni hladan i kako kaže Sv. Pismo : „Ispljunut ću te iz svojih usta“. 

U Metamorfozama kulture razmatrate utjecaj znanosti i tehnike na moral i duhovnost. Koliko nam je to pomoglo odnosno koliko nas je unaprijedilo i obogatilo a koliko otuđilo i osiromašilo?

- Obrnuto proporcionalno. Onoliko koliko nas je unaprijedilo, toliko nas je i unazadilo. Vidite blagostanje koje imamo, imamo sve na raspolaganju.  Živimo kvalitetnije, imamo zdravstveni sustav, odgojni sustav, transport, turizam i zabavu, sve . S druge strane, gdje nam je duša i duh?  Jesmo li mi toliko koliko smo išli naprijed znanstveno i tehnički, gospodarski i ekonomski, isto toliko išli i duhovno, moralno. Tu su nažalost u metamorfozama kulture, pokazatelji  da bi se moglo govoriti o načelu obrnute proporcionalnosti. Što god smo materijalno grandiozniji, veličanstveniji i bogatiji,  čini se da smo duhovno i moralno siromašniji. A te bi dvije strane trebalo izravnati, jer je čovjek jedinstvo duše i tijela. Onoliko koliko dajemo tijelu trebali bi i duši, tako da budemo uravnoteženi, ovako smo ostali malo sakati i hromi.

Mogu li mala mjesta kao što su Postranje i Brgat koja još uvijek većinom žive u skladu s tradicionalnim kršćanskim vrijednostima,  u današnje vrijeme očuvati svoj način života?

- Mogu, ako postanu svjesni. Vaša pitanja  govore da ste upućeni. Otkrivaju da ste svjesni problema. Ako postanemo svjesni toga, već smo napravili pola puta i rješenja. Samo postati svjestan toga, tih prijetnji i opasnosti. Ali ukoliko nismo svjesni, ako mislimo da je najvažnije imati dobre kuće, automobile, puno novca i sl. i tek tako  tradicionalno ići nedjeljom na misu i proslaviti župne feste,  onda smo već postali žrtve, zapravo će nas progutati taj napredak.

 Razgovarala: Marija Duper, Martinovići, 15.08.2010.g.


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Razgovori - najnovije

Vedran Mezei, u Župi te mnogi znaju po bavljenju glazbom, nastupima na Puntiželi, hotelskim taracama... Nedavno je izašla tvoja prva...
Već uobičajeno, zadnji dan godine koju napuštamo s načelnikom Silviom Nardellijem napravili smo inventuru 2016.  koju ćemo pamtiti po napokon...
Župski MMA borac Antun Račić otputovao je u utorak u Rusiju u Ingušetiju gdje će večeras nastupiti u jednoj od...
Povodom nadolazećeg misijskog mjeseca donosimo vam razgovor sa Marinelom Banovac, župljankom Župe Mandaljena koja se upravo ovih dana vratila iz...
Na kraju smo godine koja je napokon donijela početak realizacije obnove ratom devastiranih župskih turističkih kapaciteta, srušen je Orlando, ali...