Župski portal - zupcica.hr

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Opći uvjeti korištenja

Prihvaćam
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg

NA KAVI – Ivica Grbić; "KUD Marko Marojica oduvijek je bio sastavni dio mog života"

Iako prije svega, za sebe ističe da je ponosan suprug i otac trojice sinova, on je i veliki zaljubljenik u tradiciju i kulturno nasljeđe našeg kraja, većini poznat kao član dubrovačkih trombunjera, festanjula, a od kraja prošle godine i novi predsjednik KUD-a Marko Marojica – ovaj put s nama „Na kavi“ – Ivica Grbić.

Na Izbornoj skupštini krajem prošle godine izabran si za predsjednika KUD-a Marko Marojica, jedne svoje rekli bi cjeloživotne ljubavi.

Društvo je osnovano 1976. i mama je kao osoba koja je znala župske bale počela prva s nekolicinom drugih prenositi svoja znanja, moja sestra također se odmah priključila, a potom ubrzo i ja 1977. godine. Domovinski rat je bio uzrok prekida mog angažmana u KUD-u. Na žalost, izgorjela nam je kuća, a s njom i sve originalne stare nošnje sa srebrnim naoružanjem, trombun, kompletne obiteljske fotografije, odnosno potpuna povijest obitelji. Vratio sam se u KUD 2013.godine na poziv Jakova Handabake, tadašnjeg predsjednika, kojeg sam naslijedio krajem prošle godine na toj funkciji.

Spomenuo si Domovinski rat, u kojem si i sam sudjelovao, kako sad iz ove perspektive gledaš na taj dio svog života i odnosa prema braniteljima danas?

Najprije sam mobiliziran u MUP, sam početak rata zatekao me u Platu kao pripadnika Specijalne policije, potom sam prebačen u 163. Brigadu HV-a, a poslije sam bio i u 4.brigadi. Nakon završetka Domovinskog rata radio sam u uredu za obranu do 2003. Danas rat ne spominjem puno, imam puno obaveza kojima se nastojim posvetiti. Nisam nikada ništa tražio, ali kad ovako pogledam mislim da su branitelji zanemareni, odradili su posao koji su trebali odraditi, ali su po meni , mirni dio prepustili u pogrešne ruke.

Član si Dubrovačkih trombunjera. Kako je ta priča započela? Osim sudjelovanja na Festi Sv. Vlaha, što sve radite i koje sve angažmane imate?

Oduvijek sam sudjelovao na Festi Sv. Vlaha. Ukazala mi se prilika da mogu dobiti trombun, nabavio sam ga 1989. od gospara Kovačića s Osojnika i priključio se. Dubrovački trombunjeri su u Savezu povijesnih postrojbi, a kao jedna od najstarijih povijesnih postrojbi su i među samim začetnicima Saveza. Družimo se i s drugim povijesnim postrojbama, imamo nekih pedesetak različitih izlazaka godišnje, a naravno glavna je Festa Sv. Vlaha koja ne počinje i ne završava bez trombunjera.

Procesija Feste Sv. Vlaha 2009.g. - foto: arhiva zupcica.hr

Spomenimo i Europski viteški red Sv. Sebastijana

Dubrovački trombunjeri kao član Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske ujedno su i član Saveza povijesnih postrojbi Europe. Imao sam priliku 2012. godine i čast biti u Poljskom gradu Tuholi, gdje sam predložen, a zatim i imenovan vitezom Sv. Sebastijana u Europi.

Osim kao trombunjer na Festi sv. Vlaha sudjeluješ i kao član Bratstva Festanjula, a upravo si i sam imao čast biti izabran na još jednom izboru, onom za festanjula Feste 2007. godine. Što je to značilo za tebe i tvoju obitelj osobno?

Biti izabran za festanjula, predvoditelja slavlja naše Feste za mene je jedna najveća čast koja mi se mogla ukazati kao katoliku i Župljaninu koji cijeli život slavi i živi Festu. Festa je te godine trajala vrlo kratko, svega tri dana. Biti festanjul mi je veća čast od svega ostaloga, a sin me naslijedio među trombunjerima. Nikad nisam ni pomišljao da bih upravo ja mogao biti izabran, ali to je svakako trenutak za pamćenje i ponos za cijeli život, ne samo meni već i cijeloj obitelji, a posebno djeci.

Vratimo se mi malo KUD-u koji je proširio svoj repertoar. Tu su Splitski bali, konavoski, linđo...

Već i prije dolaska Jakova, Sulejman Muratović iz Linđa je postavio konavosko potkolo i linđo i već su 2012. bili prvi nastupi s novim koreografijama. Splitski bali su došli nešto kasnije, 2014. godine odlučili smo uvesti nešto novo i gospar Branko Šegović, koji je jučer proslavio 97.rođendan nam je pomogao i postavio novu koreografiju, Splitske bale za koje smo dobili njegov certifikat.

Prije rata imali ste Bunjevac i Posavinu, hoće li se možda nešto od toga uskoro vratiti na repertoar KUD-a?

Zasad ostaje sve kako jest, ne žuri nam se. Vratio bih se tu na plesače, stalno nam dolazi do promjena u generacijama, određene nastupe odradili smo s vrlo malo ljudi. Nakon nekog vremena jednostavno zbog odlaska na fakultet i sličnih razloga plesači se često izmjenjuju. Srećom priključio nam se veliki broj djece što je i najbitnije za budućnost KUD-a i očuvanje tradicije.

Rad s djecom je zasigurno najbolje ulaganje u budućnost, koliko djece trenutačno brojite

To je najvažnije, to je naša baština i budućnost. Trenutno imamo dvije skupine i u njima oko pedesetak djece predškolskog uzrasta i nižih razreda osnovne škole.

Oformljena je i veteranska sekcija KUD-a

Tako je i sam sam među veteranima. Planiralo se u KUD vratiti sve ljude koji su nekada balali, ali ne zbog nastupa već druženja. Kao što sam već spomenuo odlaskom velikog broja plesača „A“ postave zbog studija i sl. došlo je do osipanja i imali smo vrlo malo ljudi za nastupe. Pozivajući sve veterane, ali i ostale koji žele balati i družiti se, dobili smo jednu lijepu grupicu ljudi koja voli to što mi radimo. Sada imamo mogućnost, uz djecu odbalati cijeli repertoar. Nastupamo svi, od najmlađih do najstarijih. Prošlu smo godinu tako radili i zadovoljni smo.

Osim rada i nastupa tu su i druženja, prijateljstva i izleti članova KUD-a

KUD je uvijek više od samog balanja i često se družimo. Društvo radi volonterski, plaćamo samo voditelje plesa i tamburica i zato se trudimo da se svake godine negdje ide. Bili smo između ostaloga dva puta u Makedoniji, na Ohridu, nedavno smo bili u Zagrebu i okolici, Zagorje... To svakako doprinosi jednoj dobroj klimi u društvu, zajedništvu i zajedničkim uspomenama.

Spomenuli smo veliki raspon godina plesača, od najmlađih do najstarijih, ima li KUD dovoljno nošnji i nakita?

Tu smo u problemu, posebno za djecu. Za njih imamo po šest kompleta muške i ženske nošnje. Nešto posudimo od vrtića, a dio djece ima i svoje. Radimo na tome, nedostaje najviše ženskih nošnji, ali i muške su problem. Ovo što imamo je već dosta staro. Teško nam je pronaći nekoga tko bi to radio. Naše originalne nošnje koje smo imali radile su terzije, rad na ruke koji se više ne radi. Upravo na tome radimo, kontaktirali smo jednog gospara koji bi nam mogao pomoći kod izrade replika nakita, izlio nam je toke za nošnju. Kontaktirali smo još neke ljude, mučimo se pa ćemo vidjeti, nadam se najboljem.

Sve je to i prilično skupo, najvećim dijelom nas financira Općina, plaćamo i voditelje ali nažalost i najam prostora gdje vježbamo. Prostor nam je veliki problem, i za nastupe i čuvanje nošnji i instrumenata.

Koje planove ima nova uprava, očekuju li nas kakve novosti, nadolazeći nastupi...

Zasad nam je najavljen prvi nastup, smotra folklora u Metkoviću, nadamo se i Malom dječjem festivalu na Osojniku, najavljen je i Uskrs u Primorju. Uputili smo i razne ponude turističkim zajednicama Grada, Župe, Konavala i Primorja, naša turistička zajednica će nas uvrstiti u program župskog ljeta s nekoliko nastupa. Voljeli bi biti malo više angažirani u Župi nastupima i prezentacijom, da nas vidi veći broj gosta, a nastupamo i za agencije.

Budući da balamo Splitske plesove, uveli smo i tamburašku sekciju pa smo osnovali i mlađu koja je počela s radom prije desetak dana, kupili smo i nove tamburice, a pripremamo još jedno konavosko kolo, zove se „Namiguša“.

Ivica, kako si nam i otkrio dosta si angažiran u našoj zajednici, ostane li ti što slobodnog vremena i kako voliš iskoristiti te trenutke za sebe?

Dosta sam onako raštrkan pa mi i ne ostaje puno slobodnog vremena. Ne gledam i ne slušam vijesti, ne pratim politiku, pogledam tu i tamo kakvu zanimljivu emisiju na TV-u. Dok sam bio mlađi, igrao sam vaterpolo u Gusara, a bio sam angažiran i kao sudac te trener mlađih skupina.

Volim dobro društvo i kod ljudi cijenim ljubav prema Domovini, prema folkloru, pjesmi, plesu, prema svim ovim lijepim stvarima koje i mene vesele.


UV_HDZ_zupanija
UV_opcina_zupa
UV_zuc
UV_hdz_zupa
UV_pametnom_dosta
UV_tzo

Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn