Župski portal - zupcica.hr

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Opći uvjeti korištenja

Prihvaćam

NA KAVI; Domagoj Kristović – Želja mi je da se svi upoznamo s nasljeđem koje nam je ostavljeno

Nakon više poslova u turizmu, zaposlio se u struci i već niz godina istražuje brojne arheološke lokalitete diljem Županije, od čega ih se veliki broj nalazi u Župi. Veliki entuzijast, zaljubljenik u svoj kraj, pokretač stranice Heritage_zupadubrovacka, na posljednjoj kavi s nama ove godine, Domagoj Kristović.

Domagoj, većina nas prati tvoj predani rad, ali nije zgorega da te još jednom predstavimo našim čitateljima.

Dolazim iz Buića gdje sam odrastao s četiri brata i sestrom. Diplomirani sam profesor povijesti i arheolog, a kao arheolog radim zadnjih šest godina. Veliki sam zaljubljenik u kulturnu baštinu, tradiciju i način života i običaja Župe dubrovačke.

Profesor ili istraživač?

Istraživač definitivno. Predavanje nikad nije bilo nešto što sam htio raditi. Moram priznati, kada sam upisao studij povijesti i arheologije, mislio sam da se upravo arheologijom nikad neću baviti. Nakon što sam završio fakultet poslao sam preko 200 prijava po cijeloj Hrvatskoj i na kraju je ispalo da je ured moje firme baš tu, u Župi. Tražili su arheologa i rekao sam si „ajde, probat ću“ jer sam već bio zasićen poslovima u turizmu koje sam radio desetak godina, prije i za vrijeme studija. I eto me, tu sam preko šest godina, izgleda da mi je arheologija predodređena.

Kad smo već kod posla arheologa, u glavi mi je slika Harrison Forda kao Indiana Jonesa, ljupka dama, zlatni kovčeg, šešir i hrpa dogodovština. Takve asocijacije imaju mnogi, sliči li tvoj posao malo toj predodžbi, kako ustvari izgleda jedan dan arheologa na terenu?

(smijeh) Mnogi imaju takvu sliku. Kad idemo na teren, bilo da istražujemo crkvu, groblje ili građevinu, najprije okupimo radnike koji s nama rade. Većinom nam građevinske firme koje rade taj projekt, obnovu i sl. daju radnike za ručni iskop. Kada dođemo na teren rasporedimo poslove, ne određujemo mi što će se i kako istraživati već se to radi u dogovoru Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, naše Arheološke firme i investitora.

Tad nastupaju naši tehničari koji sve dokumentiraju. Sve što se pronađe, svaki nalaz i zidana struktura se mora snimiti fotoaparatom i totalnom stanicom. Nalazi se moraju detaljno dokumentirati i biti povezani u neku cjelinu. Kada idemo na teren to je odlično, ali onda slijedi onaj dio uredskog posla, ima zaista dosta papirologije.

Gdje se šalju nalazi?

Pokretni arheološki nalazi poput stakla, keramike, metala, pohranjuju se u pripadajućem i nadležnom muzeju. U Župi nažalost nemamo muzej, sve se šalje u grad Dubrovnik.

Gdje trenutno vršite istraživanja?

Trenutno smo na Gornjem Brgatu, radimo na arheološkom lokalitetu Tumba, koja je poznata po tome što je čuvala taj karavanski put koji je oduvijek iz prapovijesti, išao u Bosnu i Hercegovinu. Imamo neke zanimljive nalaze, ali o tome ćemo kad dođe vrijeme.

Gledajući sva ta nalazišta dobiješ uvid u neki davni život naših predaka. Svako nalazište, kost, metal, priča svoju priču. Kako to osobno doživljavaš?

Svi nam ti nalazi puno govore i zaista pomažu. Kada nalaze pošaljemo na analizu dobijemo odgovore na brojna pitanja, kako su živjeli, od čega su bolovali, cijelu jednu sliku njihovog života i smrti. Nedavno smo u Konavlima dosta radili, prema nalazima svi su muškarci patili od defekta kralježnice, vjerojatno zbog teškog fizičkog rada, žene su najčešće umirale pri porođajima, a djeca od loše ishrane i nedostatka vitamina. Na lokalitetu Velike Gospe u Postranju utvrdili smo da su svi imali „jahačku zdjelicu“ , znači da su većinom bili konjanici. Ovaj posao je toliko dinamičan da svaki put kad uđeš u neku novu priču, novi teren, novu kulu, otkriješ nešto što do tada nitko nije znao i to me ohrabruje da istražujem dalje, da zadovoljim tu znatiželju.

Župa obiluje nalazištima i važnim iskopinama. Spomenuo si Veliku Gospu u Postranju i Tumbu...

U Župi su najznačajniji ostaci ovih utvrda koje se golim okom ne vide. Tumba na Gornjem Brgatu gdje smo sad, Gradac u Grbavcu, Spilan poviše Plata, imamo i veliku ilirsku gradinu na Barbari, također na Brgatu.  Kad su crkve u pitanju, najzanimljivija nam je crkva Sv. Đurđa gdje je pronađen glagoljski natpis iz 11.st., koji je nakon Bašćanske ploče najduži natpis. Uz tu su crkvu tijekom istraživanja 2006. pronađeni ostaci jedne kasnoantičke građevine koja nije tu slučajno s obzirom i da su lokaliteti Gradac i Spilan bili povezani s Rimskom cestom koja je prolazila upravo pored crkve Sv. Đurđa.

Koliko je Župa uopće istražena, koliko je iskorišten njen potencijal? Jesmo li uopće svjesni što sve imamo?

Osim ljudi koji se bave ovim, mali broj ih zna što sve imamo. Župa je moram reći malo, gotovo nikako istražena. Istraživanja su vršena i 50-ih i 70-ih kad je postojalo veće zanimanje za arheologiju i našu baštinu. Nakon dugo vremena, ovo na Tumbi je prvo veće arheološko istraživanje. Cilj ovih istraživanja i svega je da se prvenstveno ljudi koji žive u Župi upoznaju s tim, jer ako se ne upoznamo mi, nećemo moći upoznati ni druge. Mislim da je Župa jedna od jačih općina što se tiče kulturne baštine, samo je treba istražiti, potencijal je ogroman i neiskorišten.

Vidimo da često i planinariš i otkrivaš ta brojna župska arheološka blaga koja su nažalost zaboravljena. Što konkretno možemo napraviti po tom pitanju?

Konkretno, ono što možemo odmah učiniti je svakako napraviti neku dokumentaciju postojećeg stanja, neki portfolio lokaliteta u Župi. Kad se to napravi, mogu se pisati razni programi prema Ministarstvu kulture, lokalnoj samoupravi, tu su i EU fondovi. Najvažnija stvar je da se mi u Župi upoznamo s našom kulturnom baštinom, mogućnosti je puno, ali moramo se pokrenuti. Nitko ne zna sve, ali svatko može doprinijeti i zajedno možemo puno toga.

Na tom tragu pokrenuo si i FB i Instagram stranice heritage_zupadubrovacka. Koji je njen cilj?

Cilj tih profila je da se približimo kulturnoj baštini, kroz te stranice pokušavam integrirati i ostale ljude da postavljaju slike nekih građevina, komentare, informacije do kojih ni ja nisam došao. Pokušavam uključiti što veći broj ljudi, kako bismo zajednički prikupili što više fotografija i podataka. Dosta mi se ljudi javilo sa željom da pomogne, rađaju se nove ideje i prijedlozi što me zaista veseli. Imam jako dobru suradnju i s FB grupom Župa nekad, a i od starijih također prikupljam mnoštvo informacija. Želja i namjera mi je uskoro napraviti i ciklus predavanja kojima bih ljude približio kulturnoj baštini Župe i arheološkim otkrićima.

Jesi li možda razmišljao i o nečemu opipljivom u ruci, knjizi ili zborniku?

Najidealnije za takve stvari bi bilo da Župa ima neku kulturnu ustanovu. Osim što bi ono što se nađe u Župi ostalo u Župi, to bi značilo i da bi imali ljude koji bi se na nekoj znanstvenoj razini bavili Župom, izdavali zbornike i sl. Osobno bih najviše volio da to bude Zavičajni muzej. Gledajući susjedne općine Župa po tom pitanju puno gubi na identitetu, od najmlađih do najstarijih. Imamo puno toga za vidjeti i pokazati, ali nemamo gdje. Želja postoji, ali vidjet ćemo.

Stari povijesni život Župe vs. novi turistički. Kako vidiš potencijal naše općine u turističkom smislu?

Imamo pregršt toga. Zamislimo samo da uspostavimo šetnicu koja bi povezivala jedan obnovljeni Gradac, hrvatsku kulturnu baštinu, ne samo župsku i Spilan. Uz te su puteve rađene crkve, poput Sv. Đurđa. Tu je i mogućnost šetnice na Trapitu. Ne mora to biti ništa megalomansko, za početak bi bilo odlično obnoviti ove utvrde koje imaju najviše potencijala. Bazirali smo se malo više uz ovaj dio Župe bliže moru, ali ruralni dio ima zaista puno toga za ponuditi. U te pješačke ture mogli bismo uključiti veliki dio OPG-ova s domaćim autohtonim proizvodima i želim vjerovati da će se ubrzo nešto pokrenuti i po tom pitanju. Moj cilj kroz sljedeću godinu je da pokrenemo arheološka istraživanja crkve Sv. Đurđa, napravimo predavanja o arheološkim spomenicima u Župi, obiđemo većinu pristupačnih lokaliteta i da napravimo veći dio fotodokumentacije za sva kulturna dobra u Župi.

Da se malo odmaknemo od arheologije, spomenuli smo planinarenje, imaš li još kakav hobi. Što te opušta?

Obožavam more i sve ljetne radosti, održavam baštinu uz proizvodnju voća, povrća i domaćih proizvoda, a jako me zanimaju i suhozidi. To je nešto što bih volio naučiti. Pratim i nogomet naravno, često pješačim i volim boraviti u prirodi.

Što te može izbaciti iz takta?

Gledanje s visoka je osobina kod ljudi koja mi nekako najviše smeta, ponižavanje nečega što netko radi, smatrajući da to nije vrijedno. Mislim da smo svi na to osjetljivi, to me nekako posebno ljuti.

Svestran, aktivan, pun dobrih ideja, slobodan ili zauzet?

Slobodan još uvijek .

Imaš li kakvu poruku čitateljima za godinu pred nama?

Uživajte u onome što radite, pronađite u tom poslu nešto što vas pokreće naprijed, putujte što više, obiđite druge zemlje, skupite iskustva i to što ste naučili vanka primijenite tu. Uz zdravlje i sreću, želim Vam puno mira, kad to čovjek ima, kad je staložen, zna se i zabavit, ima obilje ideja i nikad nismo stari da nešto naučimo.

Hvala Domagoj, pridružujemo se tvojim lijepim željama i vjerujemo da ćemo bogato kulturno nasljeđe Župe istražiti do kraja, sačuvati od zaborava i napisati nove priče koje čekaju biti ispričane nama, ali i onima poslije nas.

A vama dragi čitatelji želimo sve najbolje u godini pred nama i veselimo se novim kavama i zanimljivim sugovornicima.


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn