Župski portal - zupcica.hr



 

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja.

Više o kolačićima pročitajte ovdje

Prihvaćam

NA KAVI - Made Žeravica: „Sretna sam što i u poslu i u sportu uživam u onome što radim“

Ovaj vikend "Na kavi" smo popričali s prvom župskom i dubrovačkom triatlonkom Madom Žeravicom.

Počela si trčanjem, atletikom prije samo nekoliko godina. Kako je uopće započela tvoja sportska priča?

Moj ulazak u svijet sporta se dogodio sasvim spontano. Nikad se nisam bavila nečim tipičnim, pa ni kroz školovanje ni nakon njega. Krenula sam prije nešto više od tri i pol godine s trčanjem zahvaljujući mom psu Bestu. On je moj vjerni pratitelj i s njime sam najprije krenula u šetnje, a potom i trčati po brdima, po Župi, Šumetu...nekim dijelovima koje nikad prije nisam ni doživjela nego na taj način.

Svaki dan mi je bio izazov da napravim nešto novo po pitanju svoje kondicije. Kasnije sam doznala da u gradu postoji i trkačka liga.Pošla sam k njima i tad pretrčala 8 km. Cilj mi je bio da to uspijem pretrčati, nikad nisam radila mjerenja ni slično. Kad su mi rekli da sam dobra i da bi trebala dolaziti i dalje to me potaklo da budem sve bolja i bolja bez obzira što nisam tad imala neke stručne treninge.

Trenutno se baviš triatlonom. Možeš li čitatelje malo upoznati sa sportom kojim se baviš, jer mislim da je triatlon na našim prostorima još uvijek nešto novo, prilično nepoznato?

Triatlon jest i dalje nepoznat. Nisam ni ja iskreno znala baš što je triatlon (smijeh) dok se nisam počela njime baviti. Možemo reći da sam jedan dobar ambasador za ovo područje, što se triatlona tiče. Nažalost, prije nisam čula za taj sport, bez obzira što se primjerice moji kolege iz Splita bave tim preko desetak godina.

Triatlon je sport koji se radi u tri discipline, jedna za drugom. Prva disciplina je plivanje, zatim biciklizam i na kraju trčanje. Postoje razni triatloni; Sprint, Olimpijski, Dugi triatlon – koji sam završila dva puta i Ironman.

Od disciplina koje si nabrojala možeš li možda izdvojiti koja ti je onako najdraža, a koja najzahtjevnija?

Kad je trening, od gusta je sve za radit. Prvo što gledam na samoj trci su vremenske prilike. Biciklizam tu nekako najviše gledam kao zahtjevan i ovisan o vremenu ako je kišovito. Ako je ipak bura, plivanje je otežano gdje sam npr. u Istri imala pravi izazov.

Uz triatlon radiš i kao Wellness terapeut. Koliko energije i vremena posvećuješ treninzima, je li ti teško kombinirati posao i sport?

Posao mi je također jedna velika ljubav. Srećom, radim kao privatnik u hotelu i evo već nekoliko godina to uspijevam. Teško jest, posebno kroz sezonu kad radim svaki dan, bez slobodnog dana. Ujutro se dižem oko pet i treniram, zatim odlazim na posao koji je isto fizički naporan. Ima dana kada je zaista zahtjevno, ali eto tijelo navikne na to, i to je dio treninga. Teško je pronaći vremena za sebe i prijatelje, ali imam veliku podršku i razumijevanje od njih.

Svaka aktivnost zahtijeva i određena ulaganja. Imaš li ti ili tvoj klub financijsku podršku lokalne zajednice?

Član sam Atletskog kluba Dubrovnik. Od njih sam dobila potporu kad sam išla na svoj prvi Dugi triatlon. To mi je zaista bila velika želja da idem i završim. Sama pristupnica i sudjelovanje je dosta skupo. Član sam i Upravnog odbora Triatlon kluba Dubrovnik, tako se većinom financiramo sami. Nemamo nikakvu podršku, ali se borimo sami. Voljela bih da se lokalna zajednica malo pobliže upozna s tim sportom i pruži podršku.

Tvoj trening često prate objave na društvenim mrežama, većinom su to prekrasne i atraktivne fotografije krajolika župskih mjesta i detalja, vremenskih prilika i neprilika. Tu se vidi još jedan tvoj talent.

Mogu reći da imam oko za detalje. Često mi neki lijepi prizor privuče pozornost pa prekidam trening da bih snimila lijepu fotografiju. Možda ne bih trebala stalno prekidati, ali mi je teško odoljeti. Kad vozim bicikl često fotografiram pogled na Župu, skrivena mjesta i kuteve. Kad napravim dobru fotografiju i to je dio adrenalina. S te strane shvaćam i fotografe, kako se oni zapravo adrenalinski dižu s dobrim fotografijama. Drago mi je to podijeliti s ljudima, posebno starijim.

Je li župa dobro mjesto za treniranje sporta kojim se baviš, prema već spomenutim objavama na društvenim mrežama gdje nije teško primijetiti da uživaš u onome što radiš?

Župa je baš idealna. I što se tiče plivanja, evo baš sam i danas plivala, trčanje uz more, po brdima... Imamo toliko prednosti da meni ljudi koji su iz stranih zemalja toliko zavide. Oni ne mogu vjerovati gdje ja živim i kako to sve koristim. Imam sreće da se bavim sportom gdje sve discipline mogu trenirati i povezati tu gdje živim. Vjerujem da će se to razviti u budućnosti. Imamo veliki potencijal i nadam se da ćemo to iskoristiti.


Kakvi su ti daljnji planovi i jesi li razmišljala da se nakon aktivnog bavljenja sportom okušaš u trenerskim ili sličnim vodama?

Živim dan po dan, radim to što radim i uživam u tome. Nisam baš razmišljala o nekoj budućnosti ni što ću raditi. Možda me život odvede u tom smjeru, da budem nekome podrška. Dosta ljudi me i pita da pokrenem nešto po tom pitanju, posebno za djecu. To gledam kao jednu veliku ulogu i smatram da je potreban netko još stručniji. Odličan je osjećaj kako djeca reagiraju na mene, znaju tko sam, čime se bavim i lijepo ih je motivirati.

Na prošlim lokalnim izborima si se i politički angažirala kroz jednu nezavisnu listu. Kako si zadovoljna postignutim i možemo li očekivati tvoj daljnji angažman na tom području?

S obzirom da sam svaki dan na treninzima, manje sam aktivna. Svakako dajem podršku svojoj listi. Najviše sam se angažirala upravo po pitanju sporta u Župi jer smatram da imamo ogroman potencijal i novčana sredstva da nešto omogućimo mladima, ljudima starije dobi...Mislim da naša Općina može stvoriti te pogodnosti i za djecu i ljude starije dobi. Vjerujem da možemo bolje i da će doći do nekog pomaka.

Što bi na kraju poručila našim čitateljima u vezi bavljenja sportom općenito i zdravog načina života?

Poručila bih im da ne čekaju nekog drugog da ih povuče u to. Trebaju sami sa sobom donijeti odluku, vidjeti što im odgovara, nakon čega se najbolje osjećaju. Je li to neka šetnja ili bilo koja druga aktivnost. Kad vide što im odgovara nek se jednostavno upute na ta vrata i pitaju što da rade i kako dalje.


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn