Župski portal - zupcica.hr

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg


 

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja.

Više o kolačićima pročitajte ovdje

Prihvaćam

Povodom majčina dana, donosimo razgovor s dvije mame koje su na listi Marka Miloslavića

Davne 1914. godine Majčin dan proglašen je blagdanom u SAD-u. a kasnije je prihvaćen u većini zemalja. Amerikanka Ann Maria Reeves Jarvis godine 1865. organizirala je Mothers Day Meetings gdje su majke imale priliku razmjenjivati mišljenja i ideje o aktualnim pitanjima.

KLGB nositelja Marka Miloslavića je jedina lista na kojoj je više žena nego muškaraca, a mi Vam danas donosimo razgovor s dvije mame koje su se na ovim izborima odlučile uključiti u politički život Župe.

Ivela Matičević majka troje djece i Marija Miloslavić majka šestero djece.

Za početak Ivela, zaposlena ste majka troje djece, pjevate u klapi, a nedavno ste nastavili i studirati. Kako uspijete uskladiti sve obaveze?

Ahahah, zapravo i ne stižem sve, ali pomnim planiranjem svakog sata i uz neizmjernu potporu cijele obitelji nekako uskladim obaveze. Uloga majke mi je najdraža od svih, a sve ostalo je tu da ne zaboravim sebe. Moje studiranje traje već neko vrijeme, sada ponavljam drugu godinu diplomskog studija, jer sam u međuvremenu rodila. No, pred samim sam krajem, nadam se diplomi do kraja godine. Ništa nije teško, ako uživaš u tome što radiš!

Marija, majka ste šestoro djece. Kako to da ste se odlučili za tako veliku obitelj u današnje vrijeme?

Moj suprug i ja nismo ni sanjali na početku našega braka da ćemo imati ovako veliku obitelj. Ali kako smo počeli polagano širiti obitelj, tako smo sve više bili svjesni dara života i zaljubljivali se u to čudo novog stvorenja. Za mene osobno to je najveće čudo na svijetu, donijeti novi život i ne treba se toga bojati. Premda moj muž trenutno jedini donosi plaću u kuću, dok sam ja nezaposlena, nikad nam ništa nije falilo, ni nama ni našoj djeci. Svako novo dijete donijelo nam je novu radost, novu hrabrost da se nosimo sa svime u životu. Mislim da je to najdragocjenije ulaganje u budućnost, ono jedino trajno i veliko, i za prošlo, sadašnje, ali i buduće vrijeme. Danas naša zemlja izumire, a mi možemo učiniti puno glede toga. Smatram se domoljubom,volim svoju zemlju, cijenim sve što su hrabri momci, očevi, braća, sinovi učinili za nju kada su dali ono najvrednije što su imali, svoj život. Tako da moj muž i ja danas Hrvatsku volimo darujući joj najveće blago, svoju djecu.

Zahtjeva li velika obitelj veliko odricanje?

Svakako da zahtjeva. Odlučila sam se odreći svih svojih želja, planova i aktivnosti jer mislim da ne mogu kvalitetno dati svoje vrijeme, ljubav i pažnju tako velikoj obitelji i istovremeno biti na par drugih strana. Ali također mislim da je sve stvar dobre organizacije i suradnje supružnika. Uz djecu sam uspjela upisati i fakultet, evo uskoro ću i diplomirati. Imam i hobi, ali većinu vremena je ipak rezervirano upravo za njih i rad u obitelji.

S obzirom na to da imate djecu različitog uzrasta, što mislite o ustanovama u kojima Vaša djeca borave i vidite li mjesta za napredak?

Marija: U obitelji imamo troje djece predškolskog uzrasta i troje školaraca. Školarci imaju izvannastavne aktivnosti i trenutno su sve smještene u novu sportsku dvoranu koja je već prenatrpana terminima. Tako se puno puta dogodi da sa sporta izađu i pola sata prije termina, jer termin ima neka nova grupa. Smatram da to nije u redu jer roditelji plaćaju pune termine, a i ne znaju kada im djeca izlaze, jer se ne najavljuje unaprijed. Mislim da je već velika potreba za novim sportskim prostorima. Školom kao ustanovom sam prilično zadovoljna, načinom rada i učiteljima, ali također mislim da uvijek može bolje. Općina u svome proračunu ima i više nego dovoljno sredstava da bi mogla subvencionirati udžbenike, barem za obitelji s troje i više djece. Primjera radi, za tri školarca do petog razreda samo udžbenici koštaju preko 3000 kn. Roditeljima je to puno, a općina to ne bi ni osjetila. U vrtić nam djeca ne idu, osim predškolskog programa kojim sam također zadovoljna.

Ivela: Mjesta za napredak ima na pretek, ne znam gdje bih počela... Vrtić je bio premalog kapaciteta još dok se gradio, a o parkingu oko njega da i ne govorim. Svako jutro počinje stresom. No, nekako sam imala sreću da moja djeca imaju prekrasne tete u vrtiću i predivnu učiteljicu u školi. Njihova ljubav i posvećenost uspijevaju amortizirati prekobrojnost vrtićkih grupa, preveliki broj učenika u razredu i sve ostale svakodnevne probleme.

Ivela, jeste li zadovoljni sa sportskim i rekreativnim sadržajima za Vašu djecu?

Nisam. Početkom vrtićke godine trebala se organizirati škola sporta i još neke sportske aktivnosti, no taj projekt se ipak nije realizirao, jer se nije mogao pronaći adekvatan prostor u potrebnim terminima. Dvije godine sam tri puta tjedno vodila kćer u grad u Sportsku školicu, da ne spominjem bilo koje druge dječje aktivnosti kojih u Župi ima svega nekoliko.

Ivela, što bi se, po vašem mišljenju, trebalo promijeniti u našoj općini kako bi se povećala kvaliteta života Vaše djece i Vas kao roditelja?

Kao prvo, smatram da u Župskoj školi nedostaje ogranak muzičke škole. Kćer dva puta tjedno vodim u Cavtat, a znam roditelje koji djecu vode i u Stari grad. Bilo bi zgodno oko parkića u Striježicama staviti ogradu i rukohvate. Bilo bi lijepo imati ugodan prostor za sportske sadržaje za odrasle. Školska dvorana je nedostupna otkad se otvorila i nije moguće naći slobodan termin. U njom ima nekih sadržaja, ali je nedostatno. Osobno sam se više puta "smrzavala" vježbajući u dvorani stare škole bez grijanja i parketa na tlu.

Kandidaturom na predstojećim izborima aktivno ste se uključili u politički život Župe. Što želite poručiti mještanima Župe dubrovačke?

Ivela: Smatram da smo sposobni napraviti promjene i to tako da svi pojedinci i sve obitelji imaju jednak i ravnopravan status. Trebamo saslušati sve i svakom dati jednake uvjete i mogućnosti. Trebamo župljanima omogućiti život, a ne preživljavanje. Želim da Župa bude mjesto na kojem će nam zavidjeti. Radit ćemo temeljito, planski i s dušom. Prvo osmisliti (i napraviti) prometnice, pa onda graditi zgrade/hotele/trgovački centar. Poticati natalitet, potpomagati obitelji, ali i samce. Dobro ćemo pregledati kolektivne ugovore i statute lokalnih institucija, te ih prilagoditi u interesu građana. Nedostaje nam ribarnica i placa, a parking je zadnjih godina postao noćna mora. Nedostaje i prometna policija koja bi regulirala apsolutni nered i parkiranje po nogostupima i na prometnicama. Želim da se svi vozimo na Lokrum po pristupačnim cijenama, želim da gradske parkirne karte plaćamo kao i ljudi iz grada ili Mokošice, želim povoljniji javni prijevoz, želim potpunu stručnu službu u vrtiću, povoljniji vrtić, pogotovo za obitelji s više djece, sve nam to želim!

Marija: Ljudi, i mladi i stari, izađite na izbore i glasajte! Razmislite malo o najvećim vrijednostima u vašem životu, ne stavljajte sitne interese ispred tih vrijednosti . Trebamo se boriti za promjene i mijenjati ono čime nismo zadovoljni.

I za kraj, kako ćete proslaviti majčin dan?

Marija: Majčin dan ću proslaviti sa svojim najmilijima, svojim mužem, djecom i širom obitelji. Tu sam najslobodnija i najsretnija.

Ivela: Moram priznati da je meni svaki dan majčin dan. Danas ću ga provesti u krugu obitelji na našoj livadi. Odmor, druženje i rekreacija na zraku. Poslijepodne idemo prijateljici na proslavu rođendana. Navečer ću raditi projekte za fakultet.


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn