Župski portal - zupcica.hr

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Opći uvjeti korištenja

Prihvaćam


 

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg

Predstavljena knjiga "260 dana", potresna ratna priča o patnjama desetogodišnjeg dječaka

U organizaciji HKD Napredak Dubrovnik i Zajednice udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Dubrovačko – neretvanske županije, sinoć je u Dvorani Ivana Pavla II. Samostana sv. Klare održano predstavljanje knjige "260 dana". U knjizi "260 dana" autor Marijan Gubina opisao je logorske dane i stradanja svoje obitelji za vrijeme Domovinskog rata. Ovu dojmljivu i traumatičnu ispovijest iz Domovinskog rata te snažno svjedočanstvo praštanja i mira dubrovačkoj publici su, uz samog autora, predstavili novinar Sebastian Vukosavić, don Jerko Ban, prof. Varina Jurica Turk i prof. Pavo Jančić. Autor knjige, Marijan Gubina, kao desetogodišnji dječak našao se na krivom mjestu, u krivo vrijeme, zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji. U srpskom koncentracijskom logoru biva zarobljen 260 dugih dana, proživljava svakodnevne nezamislive patnje, umire nekoliko puta, sahranjuje svoje bližnje i naposljetku nakon 6360 sati ponovo vidi svjetlo dana. Bez obzira na veliku patnju, strašne trenutke koji su ga pratili 260 dana i trenutke koji će ga pratiti do kraja života, Marijan Gubina odvažio se literarno uobličiti svoja sjećanja, s namjerom da čitateljima pošalje poruke mira i praštanja.

- Roman "260 dana" djelo je fascinantne dubine uvida u tajne čovjekog uma, stravična kronika ljudske transformacije u ratnim uvjetima, mučan naturalistički prikaz nesrećama obilježenih života. On je ujedno i glas koji potresa, munkovski krik užasa, tegoban i patnički put po mukama, neoznačenim postajama intimnog križnog puta. Šokantnost teksta autor duguje činjenici svoje nazočnosti u samom epicentru zla, dok hiperrealizmom u opisivanju dehumaniziranih situacija sugestivno dočarava tjeskobu kao glavnu značajku životne stvarnosti likova. Bez poglavlja i jasno naznačenog fabularnog okvira, u monološkoj formi ovaj roman napisan je onako kako je jedino i mogao biti napisan, kao dnevničko iskustvo, jezoviti solilokvij, snažna slika moralne izopačenosti rata, dokument užasa. Bez fikcionaliziranja priče, autor jednostavnim narativnim postupcima ostvaruje prikaze čovjekove psihe sa istaknutom suptilnošću, od arhetipskih osjećaja ljudske strepnje i straha, preko naturalizma u prikazima bolesnih poriva mučitelja, do potpune negacije i urušavanja intimnosti, dostojanstva, duhovnog sklada. Njegova rečenica je beskompromisna, ponekad gusta, često škrta, povremeno nedorečena, ali uvijek zasićena značenjima, sugestivna, nekako oporo poetična – istaknuo je u svom osvrtu prof. Pavo Jančić.


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn