Župski portal - zupcica.hr

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Opći uvjeti korištenja

Prihvaćam

Dani sporo prolazu, ali godine letu; „Klapa 69“ u Luci iza Pelegrina 50 godina poslije

Koncem prošle setemane grupa Župljana se skupila i prigodno se prisjetila 50 godina „Klape 69“. E sad, što ima veze što se grupa ljudi skupila i proveselila. Izgleda uobičajeno, međutim to je duboko životno.

Kad se reče klapa odma je to pomisao na skupinu pjevača ili možda na filmsku klapu. Zaboravja se da klapa znači: balica, društvo, skupina, družina, zafrkanti, prijatelji i znanaci koje povezuje ista korisna zamisao, razbibriga i slično. Iako ima pojedinki koje znadu pjevat i pjevaju, ođe se radi o klapi koja je sve nabrojeno, samo ne pjevačka. Još davne 1969. godine skupa su se banjali i zafrkavali u Luci iza Pelegrina, mjestu s bande na sekama uz more, očekujući budućnost Župe.

Godine 2009. prvi put su se nakon četres godina skupili. Nastavili su se nalaziti jednom godišnje tijekom ljeta. Taj događaj prije deset godina je zabilježen na Župčici u priči Sjećanje na 40 godina „Klape 69“.



Ovaj put se išlo na mjesto „zločina“, ipak je u pitanju 2019. g., peset godišta iza. Stijene su još tamo ali ono nešto kako je bilo, više ne postoji. Većina se žvelto sa stijena surgala u more, ali iz razumljivih razloga izostali su skokovi na glavu i slične kerefeke. Neki su s trudom nabadali pro stijena da bi se uhitili mora, nije to više ko nekad. Na okupljanje i kupanje za pamćenje nijesu se svi mogli odazvat. Nešto domaće mladosti što se tu našlo na kupanju podsjećalo je na mladost od prije 50 godina. Odma se pitalo oće li i oni za peset godišta sjećati se svoje klape. Kad im se przentalo mlade ljude na starim slikama, nijesu vjerovali da je to negdašnji zaustavljeni trenutak tu prisutnih ljudi i to upravo na tomu mjestu. 

Kako vrijeme čini svoje tako se odlazi i prema nebeskome moru, stoga se na misi zadužnici prisjetilo članice iz klape.
Svatko od prisutnih je imao svoj životni put bilo u Župi bilo u bijelome svijetu. Svaki pojedinac iza sebe ima put od đaka koji se kupo u Luci do sadašnjih dana đe je skoro svak avanco u penziju, a na okupljanje je došo autom ili čak gliserom. Upravo zbog večernjeg susreta i izmjene sjećanja dobro je da se klapa ponovo našla. Generacija je to koja je rat iskusila. Razgovori i sjećanja, potom razglabanja, uzdizanja i skalavanja tema iz života svakoga pojedinca kao i zajedničko sjećanje dobro je došlo, jer izneseno se ne more nać na pametnim telefonima.


 
Zajednička, zaključna misao je da je poslovica „Dani sporo prolazu, ali godine letu“ nastala na životnom iskustvu i mogla bi se primjeniti i u „Klapi 69“.

napisao Miše Miloslavić


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn